kozmos.hr
Astronomija u Hrvatskoj

Polarna svjetlost na srednjovjekovnim stećcima

objavljeno

Povjesničar Krešimir Kužić predložio je da bi se određene neobične motive koji se javljaju na srednjovjekovnim hrvatskim stećcima moglo tumačiti kao prikaze fenomena polarne svjetlosti.

Nadgrobni spomenici

Stećke (ili kamike) – srednjovjekovne nadgrobne spomenike – moguće je naći na više desetaka lokacija po današnjoj Zagori. Na tim nadgrobnim spomenicima dominira nekoliko motiva – prikazi oružja, alata, heraldički i vjerski motivi.

Ipak postoji dio motiva za koje ne možemo sa sigurnošću odrediti što točno znače. Odgovor na ovo pitanje potražio je Krešimir Kužić smatrajući da trebamo imati „na umu da je onodobni seoski plemić, kao i seljak, cijelim svojim bićem bio uronjen u kompletnost prirodnih zbivanja, nametnut će nam se zaključak da razjašnjenje tih čudnih simbola treba tražiti u sferi prirodnih fenomena.“

Neobični motivi

Ako prihvatimo tezu da neobični prikazi na stećcima prikazuju prirodne motive moramo se zatim zapitati koji bi to prirodni motivi mogli na pojedince i zajednicu ostaviti tako velik i značajan utjecaj da ga pojedinci odluče ovjekovječiti na nadgrobnim spomenicima?

Kužić smatra kako je fenomen koji stoji iza ovih neobičnih prikaza, i koji je izazvao toliko divljenja, isti onaj fenomen koji i danas izaziva mnoštvo divljenja – riječ je o polarnom svjetlu ili aurora borealis.

Polarna svjetlost

Polarno svjetlo je pojava do koje dolazi interakcijom ioniziranih Sunčevih čestica – tj. Sunčeva vjetra – magnetnskog polja našeg planeta Zemlje, te atoma i molekula zraka. Ovaj fenomen – koji nastaje u gornjim slojevima atmosfere – neupitno je fascinirao srednjovjekovne ljude kao i nas danas.

Polarna svjetlost može imati različite oblike i boje, varirajući od crvenkaste preko žuto-zelene pa sve do plave i ljubičaste nijanse. „I dok se boje na materijalu kakav je kamen vapnenac nisu mogle simbolizirati, njegova tvrdoća bila je dostatna da nam sačuva oblike svjetlosti. Ona se očitovala i očituje u raznolikim formama za koje su uvedeni međunarodno standardizirani nazivi: luk, zavjesa, kruna ili vijenac, ploha ili žar,“ smatra Kužić.

Iako je polarna svjetlost u našim krajevima rjeđa pojava, ipak nije nemoguća. Tako su nam, primjerice, sačuvani spomeni o polarnoj svjetlosti u ‘susjedstvu’ – 1325., 1352. i 1353. u Firenci te u Veroni 1387.

Polarna svjetlost u hrvatskim krajevima

Polarna svjetlost spominje se i u hrvatskim krajevima. Jedan od ranijih spomena dolazi nam iz 1352. godine – riječ je o istoj svjetlosti koja je tada uočena i u Firenci. Detaljniji opis dolazi nam iz pera zadarskog patricija Pava Pavlovića koji je u svojoj „Memoriale“ zapisao da su se u noći 8. siječnja 1388. godine „u Zadru na nebu pojavili čudesni znakovi, odnosno pojavio se veliki sjaj, poput stupa oblaka zapaljenog vatrom… i ti znakovi trajali su sat i više.“ Nekoliko spomena nalazimo i u kasnijim samostanskim kronikama, no nažalost iz ovog vremena nemamo sačuvane likovne prikaze – bilo na drvo, bilo na papiru/pergameni.

Nekoliko prikaza na spomenicima

Ipak – ako prihvatimo Kužićevu tezu – nekoliko sačuvanih stećaka moglo bi na sebi nositi motive koji prikazuju polarnu svjetlost. Prvi od njih dolazi nam iz naselja Dugopolje, otprilike 14 km sjeveroistočno od Splita. Na kamenom spomeniku nalazi se nekoliko „ornamentalnih ukrasa, od kojih je zanimljiv obrub s naizmjenično postavljenim spiralama, izveden plitkim uklesavanjem.“ Vidljiva su tri motiva – jedan polumjesec okrenut ulijevo te dva „zagonetna“ oblika koja podsjećaju na veliko slovo H. Kužić smatra da ova dva „slova H“ predstavljaju polarnu svjetlost u obliku dviju zavjesa.

Prikaz polarnog svjetla u Dugopolju (©Kužić 2002).
Prikaz polarnog svjetla u Dugopolju (©Kužić 2002).

Drugi prikaz dolazi iz sela Konjsko, otprilike 10 km sjeveroistočno od Splita. Na istočnoj i zapadnoj strani uklesane su po tri spirale. Na istočnoj je prikazan i križ koji raste iz jabuke, a na zapadnoj dva poprečno smještena kruga. Tu je i uočljiv prikaz polumjeseca te ponovno jedan zagonetni reljef čiji oblik podsjeća na slovo „T“. Autor smatra kako reljef „krnjega križa“ prikazuje polarnu svjetlost.

Prikaz polarnog svjetla u Konjskom (©Kužić 2002).
Prikaz polarnog svjetla u Konjskom (©Kužić 2002).

Treći i posljednji prikaz dolazi iz sela Mirlović Zagori, 16 km sjeveroistočno od Šibenika. I na ovom spomeniku vidimo odmah lako uočljiv reljef polumjeseca, te ponovno neobičan reljef koji podsjeća na obrnuto slovo „T“ i još jedan u obliku potkove.

Prikaz polarnog svjetla u Mirković Zagora (©Kužić 2002).
Prikaz polarnog svjetla u Mirlović Zagora (©Kužić 2002).

Sva spomenuta „slova“ doista podsjećaju na pojedine poznate oblike polarne svjetlosti, a za neke od njih imamo i rane spomene iz hrvatskih izvora. Tako, primjerice, prikaz slova „T“ iz Konjskog dosta podsjeća na opis polarne svjetlosti iz Makarske 1755. – „budući bila ograda oko miseca, vidiše u istoj ogradi jedan križ veliki, koji je bio od kraj do kraj ove ograde, a po sridi miseca…“

Elektroni ‘surfajući’ svemirom stvaraju polarnu svjetlost

Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram

t.me/kozmoshr

Izvori:

Krešimir Kužić, „Zabilježbe polarnog svjetla na zagorskim kamicima,“ Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 44 (2002): str. 1-8.

Student povijesti koji u slobodno vrijeme voli čitati i pisati o svojim najdražim temama - povijesti, svemiru i astronomiji.