Novo istraživanje mijenja pogled na jedno od najpoznatijih zvjezdanih jata.
Poznati skup Plejade, ili “Sedam sestara” (prema sedam sestara plejada iz grčke mitologije), koji svake zime lako prepoznajemo na noćnom nebu, samo je sjajno središte mnogo šire i složenije strukture. Astronomi sa Sveučilišta Sjeverne Karoline u Chapel Hillu otkrili su da Plejade pripadaju golemoj raspršenoj zvjezdanoj asocijaciji koju nazivaju Veći kompleks Plejada (engl. Greater Pleiades Complex). Istraživanje, objavljeno u časopisu The Astrophysical Journal, pokazuje da je skup dvadeset puta veći nego što se ranije mislilo.
Tim je do otkrića došao kombiniranjem podataka NASA-ina teleskopa TESS (Transiting Exoplanet Survey Satellite) i svemirskog teleskopa Gaia Europske svemirske agencije. Ti su instrumenti omogućili usporedbu položaja, gibanja i rotacije tisuća zvijezda koje dijele zajedničko porijeklo s Plejadama. Rezultati otkrivaju da ono što na nebu vidimo kao kompaktan skup zapravo predstavlja gusto jezgro veće, postupno raspadajuće populacije.
Zvjezdane asocijacije i tragovi zajedničkog porijekla
Većina zvijezda, uključujući i Sunce, rađa se u skupinama unutar istog molekularnog oblaka. Tijekom milijardi godina te se skupine šire i gube gravitacijsku povezanost, što otežava njihovo praćenje. Znanstvenici zato sve češće koriste brzinu rotacije zvijezda kao svojevrsni “kozmički sat”, mlade zvijezde rotiraju brzo, dok se starije okreću sporije.
Kombinirajući TESS-ova mjerenja rotacije s preciznim astrometrijskim podacima misije Gaia, istraživači su uspjeli rekonstruirati pravu veličinu asocijacije povezane s Plejadama. “Ovo istraživanje mijenja način na koji gledamo Plejade, nisu to samo sedam sjajnih zvijezda, nego tisuće davno razdvojenih članova iste asocijacije koji se protežu cijelim nebom”, rekao je voditelj studije Andrew Boyle, doktorand fizike i astronomije na UNC-u.
Znanstveni i kulturni simbol kroz tisućljeća
Plejade su odavno jedna od najvažnijih referenci u astronomiji. Koriste se kao mjerilo za proučavanje mladih zvijezda i egzoplaneta, ali njihova prisutnost proteže se i duboko u ljudsku kulturu. Spominju se u Starom zavjetu i Talmudu, predstavljaju praznik Matariki na Novom Zelandu, a u Japanu simboliziraju logo automobilske marke Subaru.
“Sada shvaćamo da su mnoge zvijezde u blizini Sunca zapravo dijelovi golemih i složenih zvjezdanih asocijacija,” objašnjava suautor Andrew Mann, profesor astronomije na UNC-u. “Naše istraživanje otvara put novim načinima prepoznavanja tih skrivenih veza.”
Praćenjem rotacije zvijezda moguće je prepoznati asocijacije koje su previše raspršene da bi se uočile klasičnim metodama. Autori vjeruju da će mnogi drugi poznati skupovi zapravo pokazati sličnu proširenu strukturu. U budućim istraživanjima ova bi metoda mogla pomoći i u pronalaženju “roditeljskog” skupa našeg Sunca, pitanja koje je i dalje otvoreno u astrofizici.
“Mjerenjem kako zvijezde rotiraju možemo mapirati skrivenu arhitekturu naše galaksije”, dodaje Boyle. “To nam omogućuje da rekonstruiramo njihova rodna okruženja i razumijemo kako nastaju zvijezde, planeti i sustavi poput našeg.”
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
