NASA-in rover Perseverance snimio je novi autoportret izvan zapadnog ruba kratera Jezero, na području koje bi moglo čuvati neke od najstarijih stijena koje će misija ikada istražiti. Snimka je nastala tijekom najdubljeg prodora rovera prema zapadu od slijetanja na Mars, ali njezina prava vrijednost nije u samom pogledu na rover. Iza kadra stoji prelazak u drukčiju geološku priču, iz nekadašnjeg jezerskog okoliša u duboku prošlost marsovske kore.
Perseverance je autoportret snimio 11. ožujka 2026., na 1797. marsovski dan misije, na području koje znanstveni tim naziva Lac de Charmes. Fotografija je sastavljena od 61 pojedinačne snimke, a u pozadini se vidi zapadni rub kratera Jezero, mjesta na kojem je rover sletio prije nešto više od pet godina.
Takve snimke često izgledaju kao promidžbeni prizori s Marsa, ali u ovom slučaju kadar ima jasnu znanstvenu težinu.
Na slici je rover okrenut prema stijeni Arethusa, na kojoj je neposredno prije snimanja izbrusio kružnu površinu. Time je uklonio vanjski sloj stijene, koji je tijekom vremena mogao biti izmijenjen prašinom, zračenjem i drugim površinskim procesima, pa instrumenti mogu analizirati svježiji materijal iz unutrašnjosti.
Katie Stack Morgan, znanstvena voditeljica projekta Perseverance u NASA-inom Laboratoriju za mlazni pogon, opisala je područje kao “Divlji zapad” izvan ruba Jezera. Rover se ondje našao najdalje zapadno od mjesta slijetanja, na položaju s kojeg se istodobno vidi rub kratera i okolni teren izvan njega.
Autoportret je snimljen kamerom WATSON, koja se nalazi na kraju robotske ruke, a ne kamerama na vrhu rovera. Perseverance je tijekom približno jednog sata postavio robotsku ruku u 62 precizna položaja, snimio niz pojedinačnih kadrova, a zatim je od njih sastavljena završna slika. To je šesti autoportret rovera od slijetanja na Mars 2021. godine.
Arethusa vodi izvan priče o drevnom jezeru
Krater Jezero izabran je za slijetanje zbog drevne riječne delte, jednog od najvažnijih tragova da je tim područjem nekoć tekla voda. Perseverance je ondje godinama istraživao sedimentne stijene, taloge i okoliš koji je mogao biti pogodan za očuvanje tragova drevnog života.
Lac de Charmes donosi drukčiju geološku priču. Analiza stijene Arethusa pokazuje da sadrži magmatske minerale koji su vjerojatno stariji od kratera Jezero. Time se misija pomaknula iz prostora nekadašnjeg jezera prema materijalu koji bi mogao pripadati mnogo ranijem Marsu.
Posebno su važni veliki mineralni kristali. Takvi kristali obično nastaju kada se rastaljena stijena hladi sporije, dublje ispod površine. Ako Arethusa doista potječe iz starije marsovske kore, njezin sastav mogao bi otkriti kakvi su procesi oblikovali planet prije udara koji je stvorio Jezero.
Zato ovo područje nije samo novi teren na karti misije. U delti Jezera Perseverance je tražio tragove vode, taloženja i mogućih nastanjivih uvjeta. Izvan kratera sada ulazi u stariji sloj priče: vulkanizam, udare meteorita i ranu koru planeta, iz vremena kada je Mars još poprimao oblik svijeta kakav danas vidimo.
Arbot pokazuje Mars oblikovan udarima i magmom
Početkom travnja Perseverance je instrumentom Mastcam-Z snimio veliku panoramu područja Arbot u Lac de Charmesu. Mozaik je sastavljen od 46 snimki i prikazuje ogoljen, vjetrom oblikovan teren na kojem se jasno razlikuju stijene različitog podrijetla.
Znanstvenicima u tom prizoru boja stijena nije najvažniji trag. Mnogo više govore njihovi oblici, prijelomi, rubovi i površinske teksture. Upravo se po tim detaljima može razlučiti jesu li nastale hlađenjem lave, jesu li izbačene pri udaru meteorita ili su kasnije izmijenjene dugotrajnom erozijom.
Jedna od mogućnosti posebno je zanimljiva. U području Arbota mogle bi se nalaziti stijene koje pripadaju megabrekciji, velikim fragmentima izbačenima tijekom golemog udara u području Isidis Planitia prije otprilike 3,9 milijardi godina. Neki od tih komada mogli bi biti veliki poput nebodera. Ako se to potvrdi, Perseverance ondje ne proučava samo teren oko kratera Jezero, nego materijal koji je u to područje dospio iz mnogo šire i starije marsovske povijesti.
Ken Farley, zamjenik znanstvenog voditelja misije s Kalifornijskog instituta za tehnologiju, istaknuo je da panorama možda prikazuje najstarije stijene koje će rover istražiti tijekom cijele misije. Posebno se izdvaja oštar, nazubljen greben, čija se tekstura snažno razlikuje od zaobljenijih stijena u prednjem planu.
U istom se području vidi i mogući stvrdnuti prodor magme kroz pukotinu u stijeni, geološka struktura poznata kao dajk. Takve strukture nastaju kada magma ispuni pukotinu, ondje se ohladi i očvrsne, a zatim ostane izložena nakon što okolni, mekši materijal tijekom milijardi godina erodira. Ako je interpretacija točna, riječ je o rijetkom tragu kretanja magme kroz ranu marsovsku koru.
Perseverance je gotovo prešao maraton
Nakon istraživanja stijene Arethusa, Perseverance je nastavio prema sjeverozapadu, do područja Arbot, gdje analizira nove stijene i izložene slojeve terena. Sljedeći veći cilj trebao bi biti Gardevarri, mjesto na kojem se jasno vide stijene bogate olivinom.
Olivin nastaje u magmi koja se hladi, pa takve stijene mogu pomoći znanstvenicima da bolje razumiju vulkansku povijest Marsa. Nakon Gardevarrija rover bi trebao nastaviti prema području koje tim naziva Singing Canyon, gdje se očekuju dodatni tragovi o najstarijoj kori planeta.
Od slijetanja na Mars Perseverance je na 62 stijene uklonio vanjski sloj kako bi instrumenti mogli analizirati materijal ispod površine, prikupio 27 kamenih jezgri u epruvete za uzorke, od kojih je 25 zatvoreno, a dvije još nisu, te prešao gotovo 42 kilometra.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
