Svemirski teleskop Hubble otkrio je ‘čahuru’ koji štiti Veliki i Mali Magellanov oblak – par patuljastih galaksija koje prate našu Mliječnu stazu.
Tajne naših ‘suputnika’
Već milijardama godina najveće satelitske galaksije Mliječne staze – Veliki i Mali Magellanov oblak – imaju težak i izazovan ‘život’. Kružeći jedna oko druge dok se povlače prema našoj galaksiji, počele su se ‘odmotati’ ostavljajući iza sebe tragove plinovitih krhotina. No unatoč ovom ‘omotavanju’ astronome već dugo zbunjuje činjenica da ove patuljaste galaksije ostaju netaknute s kontinuiranim snažnim stvaranjem zvijezda.
„Mnogi ljudi nastojali su objasniti kako su ti tokovi materijala mogli biti tamo gdje ih vidimo. Ako je ovaj plin uklonjen iz ovih galaksija, kako one još uvijek stvaraju zvijezde?,“ pojasnio je Dhanesh Krishnarao.
Hubbleova snimka prikazuje 5000 drevnih galaksija
Uz pomoć podataka iz NASA-inog svemirskog teleskopa Hubble i povučenog satelita FUSE, tim astronoma predvođen Krishnaraom konačno je pronašao odgovor! Naime, Magellanov sustav okružen je koronom – zaštitnim štitom od vrućeg supernabijenog plina. Ovaj fenomen čahuri dvije galaksije sprječavajući da izgube svoj zalihe plina te im tako omogućuje da nastave stvarati nove zvijezde.
Otkriće na temelju pretpostavki
Astronomi su još prije nekoliko godina predvidjeli postojanje korone na temelju činjenice da je Veliki Magellanov oblak dovoljno masivan da ju posjeduje. Zanimljivo je da, iako se korona proteže više od 100.000 svjetlosnih godina od Magellanovih oblaka i prekriva ogroman dio južnog neba, zapravo je nevidljiva. Za njegovo mapiranje bilo je potrebno pretražiti 30 godina arhiviranih podataka za odgovarajuća mjerenja.
Istraživači misle da je korona ostatak prvobitnog oblaka plina koji se urušio i formirao galaksiju prije nekoliko milijardi godina. Iako su korone viđene oko udaljenijih patuljastih galaksija, astronomi nikada prije nisu uspjeli tako detaljno ispitati jednu – „Postoji mnogo predviđanja iz računalnih simulacija o tome kako bi trebale izgledati, kako bi se trebale ponašati tijekom milijardi godina, ali promatrački ne možemo stvarno testirati većinu njih jer je patuljaste galaksije obično preteško otkriti,“ rekao je Krishnarao. Budući da su Magellanovi oblaci praktički na našem ‘galaktičkom pragu’ poslužili su kao idealna prilika za ispitivanje povijesti razvoja patuljastih galaksija!
Put prema spoznajama
Tim je zaključio da iako bi korona bila preslaba da bi se sama vidjela, trebala bi biti vidljiva kao neka vrsta magle koja zaklanja i upija različite uzorke jarke svjetlosti kvazara u pozadini. Analizirajući uzorke ultraljubičastog svjetla iz 28 kvazara tim je uspio otkriti i karakterizirati materijal koji okružuje Veliki Magellanov oblak i potvrditi da korona postoji. Kao što je predviđeno, spektri kvazara otisnuti su jasnim potpisima ugljika, kisika i silicija koji čine aureolu vruće plazme koja okružuje galaksiju.
Mapiranjem rezultata tim je također otkrio da se količina plina smanjuje s udaljenošću od središta Velikog Magellanovog oblaka što potvrđuje da korona doista i djeluje kao ‘čahura’ koja štiti galaksiju!
Na pitanje kako tako tanak plinski omotač može zaštititi galaksiju od uništenja Krishnarao je pojasnio – „Sve što pokuša proći u galaksiju mora prvo proći kroz ovaj materijal, tako da može apsorbirati dio tog utjecaja. Osim toga, korona je prvi materijal koji se može ekstrahirati. Odričući se malo korone, štitite plin koji je unutar same galaksije i koji može formirati nove zvijezde.“
Podatci starih teleskopa ‘oživljeni’ u novom istraživanju
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram
Izvori:
Dhanesh Krishnarao et al., „Observations of a Magellanic Corona,“ Nature 609 (2022).
