kozmos.hr
  • Naslovnica
  • /
  • Svemir
  • /
  • Podatci starih teleskopa ‘oživljeni’ u novom istraživanju
Svemir

Podatci starih teleskopa ‘oživljeni’ u novom istraživanju

Mali Magellanov oblak, koji se nalazi u susjedstvu Mliječne staze, na ovoj slici je prikazan kakvim ga je vidjela misija Herschel uz dodatne podatke s triju drugih teleskopa (©ESA, NASA, NASA-JPL, Caltech, Christopher Clark).
autor
objavljeno

Koristeći podatke četiri ‘umirovljena’ teleskopa – od ranijih iz 1980-ih, pa sve do 2013. godine – znanstvenici su istražili svemirsku prašinu i formiranje zvijezda u četiri obližnje galaksije.

Pomoć čak i iz ‘mirovine’

Četiri umirovljena teleskopa pomažu astronomima da dobiju nove uvide o tome kako se prašina ponaša u galaksijama. U okviru novog istraživanja astronomi proučavaju plin i prašinu koji okružuju četiri obližnje galaksije, a cilj je dobiti nove informacije o tome kako se formiraju zvijezde: „Ove poboljšane slike pokazuju nam da su ‘ekosustavi’ prašine u ovim galaksijama vrlo dinamični,“ rekao je Christopher Clark, astronom i jedan od članova istraživačkog tima u izjavi.

Galaksija Andromeda, ili M31, prikazana u infracrvenoj i radiovalovnoj duljini svjetlosti (©ESA, NASA, NASA-JPL, Caltech, Christopher Clark).
Galaksija Andromeda, ili M31, prikazana u infracrvenoj i radiovalovnoj duljini svjetlosti (©ESA, NASA, NASA-JPL, Caltech, Christopher Clark).

Istraživanje je primarno provedeno na temelju podataka prikupljenih iz svemirskog opservatorija Herschel Europske svemirske agencije (ESA) koji je radio od 2009. do 2013. godine i otkrio ‘toplinski potpis prašine’ u dalekom infracrvenom svjetlu. Osim Herschela znanstvenici su također uključili podatke iz ESA-ine misije Planck, koja se povukla 2013. godine te NASA-inih misija Infrared Astronomical Satellite i Cosmic Background Explorer, koje su djelovale 1980-ih i 1990-ih godina.

Galaksija Triangulum, ili M33, prikazana u infracrvenoj i radiovalovnoj duljini svjetlosti (©ESA, NASA, NASA-JPL, Caltech, Christopher Clark).
Galaksija Triangulum, ili M33, prikazana u infracrvenoj i radiovalovnoj duljini svjetlosti (©ESA, NASA, NASA-JPL, Caltech, Christopher Clark).

Nove slike ‘starih podataka’

Iako se svi svemirski teleskopi na kraju povlače zbog kvara komponente ili nedostatka goriva, njihovi podatci – jednom pohranjeni u arhivima – mogu se koristiti zauvijek! Štoviše, astronomi redovito pregledavaju te stare podatke kako bi izračunali dugoročne promjene u galaksijama, crnim rupama, egzoplanetima i drugim nebeskim objektima od interesa ili pak primijenili nove tehnike analize na ‘stare podatke’.

Novoproizvedene slike fokusiraju se na međuzvjezdanu prašinu i plin kako bi znanstvenici saznali više o tome kako gustoća oblaka prašine može varirati između galaksija, kao i unutar jedne galaksije. Prašina se formira dok umiruće zvijezde izbacuju slojeve plina, a put prašine može se promijeniti valovima tlaka eksplodirajućih zvijezda, stalnim vjetrovima aktivnih zvijezda ili gravitacijskim efektima drugih objekata.

Mali Magellanov oblak, koji se nalazi u susjedstvu Mliječne staze, na ovoj slici je prikazan kakvim ga je vidjela misija Herschel uz dodatne podatke s triju drugih teleskopa (©ESA, NASA, NASA-JPL, Caltech, Christopher Clark).
Mali Magellanov oblak, koji se nalazi u susjedstvu Mliječne staze, na ovoj slici je prikazan kakvim ga je vidjela misija Herschel uz dodatne podatke s triju drugih teleskopa (©ESA, NASA, NASA-JPL, Caltech, Christopher Clark).

Sva ta prašina uvelike utječe na rad astronoma budući da apsorbira svjetlost objekata koje znanstvenici žele proučavati. Točnije, gotovo polovica svjetlosti zvijezda u svemiru ‘sakrivena’ je ovom prašinom. Međutim, prašina nije uvijek prepreka. Budući da sadrži niz težih elemenata, poput onih koji tvore planete, proučavanje prašine može pomoći znanstvenicima da razumiju evoluciju našeg svemira.

Vizualizacija obližnjih galaksija

Podatci iz zvjezdarnice Herschel bili su posebno korisni te su pružili detalje o tome kako je prašina strukturirana unutar međuzvjezdanih oblaka. Preostala tri satelita, tj. njihovi podatci, uglavnom su služili za ‘popunjavanje rupa’. Uz kombinirane podatke svih zvjezdarnica astronomi su procijenili da omjer prašine i plina u jednoj galaksiji može varirati za faktor 20 – riječ je o procjeni koja daleko premašuje prošle procjene. Međusobna igra elemenata između galaksija prilično je složena te novo istraživanje ukazuje na put budućim studijama koje bi trebale detaljnije istražiti pojedine procese.

Veliki Magelanov oblak (LMC) prikazana u infracrvenoj i radiovalovnoj duljini svjetlosti (©ESA, NASA, NASA-JPL, Caltech, Christopher Clark).
Veliki Magellanov oblak (LMC) prikazana u infracrvenoj i radiovalovnoj duljini svjetlosti (©ESA, NASA, NASA-JPL, Caltech, Christopher Clark).

„U najgušćim oblacima prašine gotovo svi teški elementi mogu se ‘zatvoriti’ u zrnca prašine, što povećava omjer prašine i plina. Međutim, u manje gustim područjima destruktivno zračenje novorođenih zvijezda ili udarnih valova od eksplodirajućih zvijezda razbiti će zrnca prašine i vratiti neke od tih zatvorenih teških elemenata natrag u plin, mijenjajući omjer još jednom,“ zaključili su članovi tima.

Hubbleova snimka prikazuje 5000 drevnih galaksija

Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram

t.me/kozmoshr

Izvori:

Anonymus (16. lipnja 2022.), „New Images Using Data From Retired Telescopes Reveal Hidden Features,“ hubblesite.org (pristup 24. lipnja 2022).

Elizabeth Howell (22. lipnja 2022.), „4 dead telescopes’ observations lead to stunning new galaxy portraits,“ space.com (pristup 24. lipnja 2022).

Pratite Kozmos na Google Vijestima.

CroCube