Satelitske Snimke Razotkrivaju Zaboravljenu Povijest
Deklasificirane satelitske snimke, koje datiraju iz doba Hladnog rata, korištene su za identifikaciju čak 396 do sada nepoznatih rimskih utvrda i sličnih struktura na prostoru Istočne Europe. Ove povijesne fotografije terena, snimljene nad današnjom Sirijom i Irakom u periodu 1960-ih i 1970-ih godina, deklasificirane su tijekom 1990-ih, a ponovno i 2011. godine, da bi postale široko dostupne u 2020. i 2021. godini.
Ove snimke, zajedno s ostalim podacima, razotkrivaju opsežnu mrežu drevnih nalazišta koja se pružaju duž istočne granice Rimskog Carstva, između sjevera i juga te istoka i zapada.
Istraživanje, koje su proveli stručnjaci s američkog Dartmouth koledža, izaziva tradicionalne teorije o ovim graničnim područjima, sugerirajući novi pogled na njihovu svrhu i dizajn.
Više Od Obrane
Istraživači s Dartmoutha iznose argumente kako otkrivene utvrde nisu bile isključivo usmjerene na obranu od invazija, već su predstavljale ključne točke za povezivanje istoka s zapadom. Takav raspored omogućavao je siguran prolazak vojnika, zaliha i trgovine.
Pionir zračne arheologije, Antoine Poidebard, upotrijebio je avione 1920-ih kako bi otkrio ostatke rimskih utvrda uzduž istočne periferije Rimskog Carstva. Ova misija otkrila je stotine utvrda protežući se duž tisuću kilometara granice.
Svrha ovih mjesta predmet je stručnih debata već desetljećima, ali se općenito smatra da su utvrde bile raspoređene u liniji koja se proteže od sjevera prema jugu.
Međutim, tim s Dartmoutha osporava ovu pretpostavku temeljenu na “pristranosti otkrića” i sada kroz analizu satelitskih podataka prati seriju rimskih utvrda duž značajne istok-zapadne osi. Ove utvrde povezivale su dijelove rijeke Tigris u Iraku sa zapadnom Sirijom.
Umjesto da služe kao granični zid, istraživači sugeriraju da su ove utvrde podržavale sistem karavanske trgovine, komunikacije i vojnog transporta, promovirajući kulturnu razmjenu i povezivanje regija.
Otkrivene rute omogućavale bi karavanama siguran prolazak preko sirijske pustinje, pružajući ključne resurse poput vode, hrane i mjesta za odmor. Posebno gusto naseljen skup rimskih lokaliteta u Siriji, u blizini rijeka, ukazuje na stratešku raspodjelu ovih mjesta kao izvorišta vode za putnike.
Dok su neki od objekata bili maleni i sličili su na kule, drugi otkriveni putem špijunskih satelita predstavljaju velike utvrđene komplekse s mnoštvom zgrada i obrambenih zidina.
Ova nova otkrića podupiru teze nekih ranijih znanstvenika koji su smatrali da su utvrde smještene previše daleko jedna od druge da bi tvorile zid, sugerirajući da su zapravo služile kao “čuvane strateške oaze” ili obrambeni položaji od lokalnih nomadskih plemena.
Nova perspektiva i buduća istraživanja
Premda je potrebno još terenskog rada da se potvrdi rimsko porijeklo svih ovih lokaliteta, povijesni kontekst i datiranja obližnjih arheoloških nalazišta upućuju na to da su utvrde najvjerojatnije izgrađene u drugom ili trećem stoljeću i napuštene oko šestog stoljeća.
Rad Dartmouth tima ne umanjuje značaj Poidebardovih inovacija u zračnom arheološkom istraživanju, ali otvara nove perspektive o raspodjeli rimskih utvrda i potiče daljnje rasprave o njihovim vojnim, političkim i ekonomskim ulogama.
Studija je objavljena u časopisu Antiquity i već sada mijenja razumijevanje antičke rimsko-persijske granice.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
