Istraživači sa Sveučilišta Cambridge i Britanskog antarktičkog istraživanja otkrili su prve izravne dokaze da je Zapadnoantarktički ledeni pokrov doživio naglo i dramatično smanjenje na kraju Posljednjeg ledenog doba, prije približno osam tisuća godina. Dokazi pronađeni u jezgri leda ukazuju na to da se na jednoj lokaciji ledeni pokrov stanjio za 450 metara — više od visine Empire State Buildinga u SAD-u — u razdoblju kraćem od 200 godina.
Ovo predstavlja prvi dokaz na području Antarktike o tako brzom gubitku leda. Znanstvena zajednica izražava zabrinutost da bi današnji porast temperatura mogao u budućnosti destabilizirati dijelove Zapadnoantarktičkog ledenog pokrova, potencijalno dovesti do točke preokreta i izazvati njegov nekontrolirani kolaps. Nova studija, objavljena u časopisu Nature Geoscience, rasvjetljava koliko brzo bi antarktički led mogao otapati ako temperature nastave rasti.
“Sada imamo izravne dokaze da je ovaj ledeni pokrov u prošlosti doživio brz gubitak leda,” izjavio je profesor Eric Wolff, vodeći autor nove studije iz Odjela za zemaljske znanosti Sveučilišta u Cambridgeu. “Ovaj scenarij nije samo teoretska mogućnost prisutna u našim predikcijama modela; mogao bi se ponoviti ako određeni dijelovi ovog ledenog pokrova postanu nestabilni.”
Razina mora
Antarktički ledeni pokrovi, od zapada prema istoku, sadrže dovoljno slatke vode da podignu globalnu razinu mora za oko 57 metara. Zapadnoantarktički ledeni pokrov smatra se posebno osjetljivim jer se velik dio njega nalazi na stijenama ispod razine mora. Prema predikcijama modela, znatan dio Zapadnoantarktičkog ledenog pokrova mogao bi nestati u narednim stoljećima, uzrokujući porast razine mora. Međutim, nije sigurno kada i koliko brzo bi led mogao biti izgubljen. Jedan od načina za poboljšanje predikcija modela ledenih pokrova jest unos podataka o gubitku leda iz razdoblja zagrijavanja u Zemljinoj povijesti. U vrijeme vrhunca Posljednjeg ledenog doba, prije 20.000 godina, antarktički led pokrivao je veću površinu nego danas. Kako se naš planet odledio i temperature polako porasle, Zapadnoantarktički ledeni pokrov smanjio se na otprilike svoje sadašnje dimenzije.
“Željeli smo saznati što se dogodilo sa Zapadnoantarktičkim ledenim pokrovom na kraju Posljednjeg ledenog doba, kada su temperature na Zemlji rasle, iako sporijim tempom nego što je to trenutno zagrijavanje uzrokovano ljudskim djelovanjem,” objasnila je dr. Isobel Rowell, suautorica studije iz Britanskog antarktičkog istraživanja. “Koristeći jezgre leda, možemo se vratiti u to doba i procijeniti debljinu i opseg ledenog pokrova.”
Jezgre leda čine slojevi leda koji su se formirali dok je snijeg padao, a zatim zakopan i stisnut u ledene kristale tijekom tisućljeća. Zarobljeni unutar svakog sloja leda su mjehurići drevnog zraka i onečišćivači koji su se miješali sa svakogodišnjim snijegom, pružajući uvide u promjene klime i opseg leda. Istraživači su 2019. godine izbušili 651 metar dugu jezgru leda s Skytrain Ice Rise, brda leda na rubu ledenog pokrova, blizu točke gdje se kopneni led pretvara u plutajući Ronne ledeni šelf.
Studija leda
Nakon što su jezgre leda prevezene natrag u Cambridge na temperaturi od -20°C, istraživači su ih analizirali kako bi rekonstruirali debljinu leda. Prvo su mjerili stabilne izotope vode, koji ukazuju na temperaturu u trenutku kada je snijeg pao. Budući da temperatura pada s povećanjem nadmorske visine, uspjeli su povezati toplije temperature s niže ležećim, tanjim ledom. Također su mjerili tlak zračnih mjehurića zarobljenih u ledu. Kao i temperatura, i tlak zraka sustavno varira s nadmorskom visinom. Niže ležeći, tanji led sadrži mjehuriće zraka pod većim tlakom.
Ova mjerenja pokazala su da se led brzo stanjio prije 8.000 godina. “Čim se led stanjio, brzo se smanjio,” rekao je Wolff. “To je bio jasan pokazatelj točke preokreta — nekontroliranog procesa.” Smatra se da je ovo stanjivanje vjerojatno potaknuto toplom vodom koja se probila ispod ruba Zapadnoantarktičkog ledenog pokrova, koji obično leži na kamenoj podlozi. To je vjerojatno odvojilo dio leda od podloge, omogućavajući mu da iznenada plutaju i formiraju ono što je danas Ronne ledeni šelf. To je zatim omogućilo susjednom Skytrain Ice Rise, koji više nije bio ograničen kopnenim ledom, da se brzo stanji.
Istraživači su također otkrili da se sadržaj natrija u ledu (koji potječe od soli) povećao otprilike 300 godina nakon što se led stanjio. To im je pokazalo da se, nakon što se led stanjio, ledeni šelf povukao tako da je more bilo stotine kilometara bliže njihovoj lokaciji.
“Već smo znali iz modela da se led stanjio u to vrijeme, ali datum toga nije bio siguran,” rekla je Rowell. Modeli ledenog pokrova postavili su povlačenje bilo gdje između 12.000 i 5.000 godina prije i nisu mogli reći koliko brzo se to dogodilo. “Sada imamo vrlo precizno datiranu opservaciju tog povlačenja, koja se može ugraditi u poboljšane modele,” rekla je Rowell.
Iako se Zapadnoantarktički ledeni pokrov brzo povukao prije 8.000 godina, stabilizirao se kada je dosegao otprilike svoje sadašnje dimenzije. “Sada je ključno saznati može li dodatna toplina destabilizirati led i uzrokovati njegovo ponovno povlačenje,” rekao je Wolff.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
