Astronomi su otkrili neuobičajeno snažan rast kod lutajućeg planeta. Za razliku od planeta u našem Sunčevom sustavu, ovi objekti ne kruže oko zvijezda nego slobodno plutaju svemirom. Nova promatranja Europskog južnog opservatorija (ESO) pomoću teleskopa Vrlo Velikog Teleskopa (VLT) pokazala su da takav planet privlači plin i prašinu iz okoline brzinom od šest milijardi tona u sekundi. Riječ je o najbržem zabilježenom procesu akrecije kod bilo kojeg planeta, što znanstvenicima pruža dragocjen uvid u način na koji se oni formiraju i razvijaju.
“Ljudi planete često doživljavaju kao mirne i stabilne svjetove, no ovo otkriće pokazuje da objekti planetarne mase koji slobodno plutaju svemirom mogu biti iznimno dinamični,” rekao je Víctor Almendros-Abad, astronom s Opservatorija u Palermu (INAF) i glavni autor istraživanja.
Mladi div u zviježđu Kameleon
Istraživani objekt, mase između pet i deset Jupiterovih masa, udaljen je oko 620 svjetlosnih godina u smjeru zviježđa Kameleon. Službeno nosi oznaku Cha 1107-7626 i još je u fazi formiranja. Okružuje ga disk plina i prašine iz kojeg materijal neprekidno pada na površinu u procesu akrecije. No, tim Almendrosa-Abada otkrio je da taj proces nije ravnomjeran.
U kolovozu 2025. brzina akrecije bila je osam puta veća nego samo nekoliko mjeseci ranije, dosegnuvši šest milijardi tona u sekundi. “To je najsnažnija epizoda akrecije ikada opažena kod objekta planetarne mase,” ističe Almendros-Abad.
Otkriće je predstavljeno u časopisu The Astrophysical Journal Letters. Istraživači su do podataka došli kombinacijom mjerenja spektrografa X-shooter na ESO-ovu teleskopu VLT u Čileu, opažanja svemirskog teleskopa James Webb kojim upravljaju NASA, ESA i CSA, te arhivskih snimaka instrumenta SINFONI na VLT-u.
Planeti i zvijezde na istoj granici
WPodrijetlo lutajućih planeta i dalje je otvoreno pitanje: jesu li to najmanji objekti nastali poput zvijezda ili divovski planeti izbačeni iz svojih sustava?” pita se suautor Aleks Scholz, astronom sa Sveučilišta St Andrews u Velikoj Britaniji.
Rezultati sugeriraju da barem neki od njih prolaze kroz slične faze kao i zvijezde, jer su slični izljevi akrecije već viđeni kod mladih zvijezda. Suautorica Belinda Damian, također sa Sveučilišta St Andrews, objašnjava: “Ovo otkriće briše granicu između zvijezda i planeta te nam otvara pogled u najranije faze razvoja lutajućih planeta.”
Analizom svjetlosti prije i tijekom akrecijskog izljeva astronomi su otkrili da je magnetska aktivnost igrala ključnu ulogu u naglom dotoku mase, nešto što je dosad opaženo samo kod zvijezda. To upućuje na to da čak i objekti male mase mogu imati snažna magnetska polja sposobna pokretati ovakve procese. Tim je otkrio i da se kemijski sastav diska oko planeta mijenjao tijekom događaja: u tom razdoblju otkrivena je vodena para, dok je prije nije bilo. Takva je pojava ranije zabilježena kod zvijezda, ali nikada kod planeta.
Lutajuće planete teško je otkriti jer emitiraju vrlo malo svjetlosti, no budući Extremely Large Telescope (ELT) trebao bi promijeniti situaciju. Njegovo golemo zrcalo i napredni instrumenti omogućit će astronomima da pronađu i prouče veći broj ovih usamljenih svjetova te bolje razumiju koliko su zapravo slični zvijezdama.
Kako naglašava suautorica i astronomkinja ESO-a Amelia Bayo: “Sama pomisao da se planet može ponašati poput zvijezde fascinantna je i tjera nas da se zapitamo kakvi bi svjetovi izvan našeg sustava mogli izgledati u svojim prvim fazama.”
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
