U zanimljivom spoju prošlosti i budućnosti, međunarodni tim znanstvenika, uključujući i stručnjake s Sveučilišta u Bonnu, otkrio je izvanredan uvid u drevno doba u Kourou, Francuskoj Gijani. Područje ispod novog lansirnog postolja, namijenjenog za lansiranje svemirske letjelice Ariane 6, skrivalo je impresivan skup fosila star 125.000 godina. Ova značajna otkrića, koja obuhvaćaju više od 270 vrsta, uključujući ribe, morske pse i raznovrsne biljke, ukazuju na klimatske uvjete slične onima koji se predviđaju za kraj 21. stoljeća.
Nalaz preko 270 vrsta životinja, biljaka i mikroorganizama na obalama ekvatorskog Atlantika pruža vrijedne informacije o prevladavajućim okolišnim i klimatskim uvjetima u regiji. Istraživani periodi obuhvaćaju izrazito toplo razdoblje posljednjeg međuledenog doba, od 128.000 do 116.000 godina prije, kao i kasnije ledeno doba koje je trajalo od 100.000 do 15.000 godina prije. Promjene klime kroz posljednjih 2,5 milijuna godina izazvale su znatne promjene u distribuciji živih organizama na globalnoj razini. Posebno se ističe posljednje međuledeno doba, koje je bilo obilježeno višim razinama mora i toplijim temperaturama u odnosu na današnje vrijeme, što se poklapa s predviđanjima za klimatske uvjete u 2100. godini.
Znanstvena zajednica do ovog otkrića imala je ograničena saznanja o flori i fauni ekvatorskih obalnih regija iz tog perioda, sve do pronalaska fosila u glini prilikom izgradnje lansirne rampe Ariane 6, u Europskom svemirskom centru u Kourou. Tijekom razdoblja od 2017. do 2021. godine, uz izričito odobrenje Centra nacional d’études spatiales (CNES), Francuske svemirske agencije, izvršeno je iskopavanje desetaka tisuća fosila. Zajedničkim naporima paleontologa, geologa i biologa, prvi put je detaljno rekonstruiran ekosustav koji je nekad postojao u Francuskoj Gijani, počevši od analize kolekcije obalnih fosila starih od 130.000 do 115.000 godina.
Vodeći autori studije, Pierre-Olivier Antoine s Université de Montpellier i Arnauld Heuret s Université de Guyane, naglašavaju da su analizirane zajednice fosila, kako s kopna tako i iz mora, uključivale preko 270 vrsta. Među njima su foraminifere, mekušci, ribe, briozoani, dekapodi, morski psi, i različite biljke. Posebno je značajno što svi fosilni uzorci pronađeni u Kourou pripadaju vrstama koje i danas egzistiraju, iako su neke od njih sada ugrožene.
Uvid u razdoblje posljednjeg međuledenog doba
Nalazi sugeriraju da su u razdoblju posljednjeg međuledenog doba, kada su razine mora bile visoke, ova područja podržavala bogate mangrovske ekosustave i plitka vodena staništa s raznovrsnim zajednicama mekušaca. Austin Hendy, iz Prirodnjačkog muzeja u Los Angelesu, ističe da ta raznolikost ukazuje na jake veze između obalnih voda Kariba i Gijane, uz relativno slab utjecaj amazonskih struja.
Carina Hoorn, s Sveučilišta u Amsterdamu, objašnjava da biljni fosili s lokacije, uključujući pelud, fitolite, koji datiraju iz vremena nakon povlačenja mora oko 110.000 godina prije – u razdoblju hlađenja planeta tijekom posljednjeg ledenog doba – ukazuju na postojanje savana i sušnijih lokalnih uvjeta, koje su povremeno remetili prirodni požari, sve do prije otprilike 50.000 godina. Istraživanje pod vodstvom profesora Martina Langera iz paleontološkog tima na Institutu za geoznanosti Sveučilišta u Bonnu fokusiralo se na proučavanje morskih mikrofosila, poznatih kao foraminifere ili skraćeno “forams”. Ovi mikrofosili koristili su se kao arhiv za rekonstrukciju okolišnih uvjeta, razine mora i uvjeta sedimentacije tijekom posljednjeg međuledenog doba, između 128.000 i 116.000 godina prije.
“Analizirajući mikrofosile, uspjeli smo utvrditi da su razine mora bile za otprilike 4 do 6 metara više nego danas, temperature su bile više za oko 2°C do 4°C, a obalna linija u Francuskoj Gijani bila je obraslana mangrovima,” ističe istraživač sa Sveučilišta u Bonnu. Dodaje kako pelud – uglavnom iz travnjaka – kao i ostaci biljaka i ugljeni iz mlađih slojeva sedimenta upućuju na to da su se morske razine povukle i uvjeti postali sušniji prema početku najnovijeg ledenog doba, otprilike između 110.000 do 50.000 godina prije. Krajolik bi u tom razdoblju uglavnom bio savanski, s povremenim pojavljivanjem šumskih požara. Otkriće ugljena iz posljednjih tisućljeća ukazuje na ljudsku aktivnost.
“Ova otkrića nude ključne uvide u ekologiju i biogeografiju netaknutih pleistocenskih obalnih ekosustava, što je iznimno važno u svjetlu antropogenog globalnog zagrijavanja,” objašnjava Langer. Autori studije smatraju da će njihovi nalazi omogućiti detaljnije razumijevanje ekologije i biogeografije tropskih obalnih ekosustava ekvatorskog Atlantika neposredno prije ljudskog utjecaja, te nude uvide u potencijalne dugoročne posljedice sadašnjih klimatskih promjena na ugrožene vrste. Pierre-Olivier Antoine se nada da će “istraživanje pružiti dublje razumijevanje značajnih ekoloških promjena koje bi regija mogla iskusiti do 2100. godine.”
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
