Arheolozi istražuju tajne enigmatičnog nalazišta na Golanskoj visoravni, poznatog kao “Kotač duhova.” Nedavna geomagnetska i arheološka istraživanja otkrila su zapanjujući preokret: tijekom tisućljeća orijentacija nalazišta se pomaknula, što dovodi u pitanje njegovu ranije pretpostavljenu ulogu kao drevnog astronomskog alata.
Drevna enigma Golanske visoravni
Smješten 18 kilometara sjeveroistočno od Galilejskog jezera, Kotač duhova—službeno nazvan Rujum el-Hiri—ima promjer od 150 metara i okružen je vanjskim zidom visine 2,5 metra. Unutar zidova nalazi se 42.000 kamenja složenih u koncentrične krugove, koji u središtu okružuju humak visok 5 metara. Unatoč brončanodobnom podrijetlu, datiranom između 3600. i 2300. godine pr. Kr., građevina je ostala izuzetno očuvana zahvaljujući poljoprivrednom karakteru regije i minimalnoj modernoj izgradnji.
Povijest nalazišta bogata je i slojevita. Njegovo najranije poznato ime, Rujm el-Hiri, s drevnih sirijskih karata prevodi se kao “kamena gomila divlje mačke.” Moderni hebrejski naziv Gilgal Refa’im znači “Kotač duhova,” što je prikladan naziv za tako tajanstven spomenik. Iako je nalazište ponovno otkriveno 1960-ih, značajna iskopavanja započela su tek 1980-ih i početkom 2000-ih, otkrivajući složenu povijest korištenja i ponovne uporabe od strane različitih skupina tijekom vremena.
Suvremena znanost susreće drevne misterije
Tim stručnjaka, uključujući dr. Olgu Khabarovu i prof. Leva Eppelbauma sa Sveučilišta u Tel Avivu te dr. Michala Birkenfelda sa Sveučilišta Ben-Gurion, koristio je napredne tehnike za analizu nalazišta. Primijenili su geomagnetske senzore, rekonstrukcije tektonskih pokreta i satelitske snimke američkog Geološkog zavoda kako bi proučili geodinamičke promjene spomenika.
Njihovi su nalazi bili zapanjujući. Geomagnetska analiza otkrila je da se orijentacija strukture pomicala 8–15 milimetara godišnje zbog tektonskih aktivnosti. Tijekom tisućljeća, to se nakupilo u značajan pomak suprotno od kazaljke na satu, čineći bilo kakvu povezanost s nebeskim tijelima u današnje vrijeme besmislenom.
Rekonstruiranjem izvornog rasporeda nalazišta i usporedbom s drevnim zvjezdanim kartama, istraživači su potvrdili da struktura nije bila poravnata sa solsticijima, ekvinocijima ili značajnim nebeskim događajima.
Prozor u prošlost
Osim što su osporili astronomske teorije, satelitsko kartiranje tima otkrilo je nove arheološke značajke u okolnom području. To uključuje kružne strukture promjera od 40 do 90 metara, debele zidove i manje krugove promjera 20 metara, vjerojatno korištene za poljoprivredu ili stočarstvo. Također su identificirali desetke tumula, drevnih humaka često korištenih kao grobnice, ali ponekad i kao skloništa, skladišta ili čak stambeni prostori.
Poput Nazca linija u Peruu, ti su uzorci najbolje vidljivi iz zraka, nudeći perspektivu koja nije dostupna pri istraživanju s tla. “Ovo istraživanje ne samo da rasvjetljava Rujum el-Hiri, već i produbljuje naše razumijevanje drevnog života na Golanskoj visoravni,” zaključili su istraživači.
Iako Kotač duhova zadržava svoju auru misterije, ovo istraživanje otvara uzbudljive nove mogućnosti za istraživanje drevnih civilizacija Golanske visoravni. S naprednim alatima i interdisciplinarnim metodama, arheolozi slažu sveobuhvatniju sliku bogate i složene povijesti ovog područja.
