Nedavno otkriće druge ogromne strukture u udaljenim dijelovima svemira dodatno dovodi u pitanje neke od osnovnih pretpostavki u području kozmologije. Ovaj nedavno otkriveni fenomen, nazvan “Veliki Prsten na Nebu”, predstavlja ne samo znanstveni izazov, već i fascinantan prizor koji izaziva maštu. Smješten na gotovo nezamislivoj udaljenosti od 9,2 milijarde svjetlosnih godina od našeg planeta, Veliki Prsten dominira svemirom svojom ogromnom veličinom.
Njegov promjer iznosi približno 1,3 milijarde svjetlosnih godina, dok je njegov opseg impresivnih 4 milijarde svjetlosnih godina. Da bismo shvatili pravu veličinu ovog astronomskog giganta, zamislimo ovaj prizor: ako bismo mogli izaći van i direktno ga promatrati, promjer Velikog Prstena na nebu bio bi toliko velik da bi bio ekvivalentan širini od otprilike 15 punih mjeseci.
Ova otkrića su revolucionarni doprinos Alexie Lopez, doktorandice na Sveučilištu Central Lancashire (UCLan). Fascinantno je da se i “Veliki Prsten” i prethodno otkrivena struktura nazvan “Divovski svemirski Luk“, koja se prostire na nevjerojatnih 3,3 milijarde svjetlosnih godina, nalaze unutar iste kozmološke regije. Ova dva kolosalna fenomena su vidljiva s jednake udaljenosti od Zemlje, u istom kozmičkom trenutku, a razdvaja ih samo 12 stupnjeva na nebu.
Alexia Lopez je izjavila: “Objašnjenje ni jedne od ovih dviju enormnih struktura nije jednostavno u okvirima našeg trenutnog razumijevanja svemira. Njihove ogromne dimenzije, jedinstveni oblici i blizina u kozmološkom kontekstu nesumnjivo kriju ključnu poruku – ali koju točno? Jedna od hipoteza jest da bi Veliki Prsten mogao biti povezan s Barijonskim Akustičkim Oscilacijama (BAO), koje su posljedica oscilacija u ranoj fazi svemira. Prema teoriji, one bi trebale formirati sferne slojeve u rasporedu galaksija. No, detaljna analiza Velikog Prstena sugerira da se on ne uklapa u ovu teoriju: prsten je prevelik i nije sferičan.”
“Stoga su potrebna nova objašnjenja, koja bi mogla odstupati od trenutno prihvaćenih modela u kozmologiji. Jedna od zanimljivih teorija je Konformalna Ciklička Kozmologija—Conformal Cyclic Cosmology (CCC)— koju je predložio dobitnik Nobelove nagrade Sir Roger Penrose. Kozmičke strukture poput Velikog Prstena mogli bi biti znakovi koji upućuju na CCC teoriju.”
Topološke nesavršenosti
“Drugi potencijalni pristup objašnjenju uključuje utjecaj kozmičkih struna. Ove strukturne ‘topološke nesavršenosti’ velikih dimenzija, za koje se vjeruje da su nastale u ranim fazama svemira, mogle bi imati ključnu ulogu u oblikovanju nekih osobitosti rasporeda galaksija na velikim udaljenostima,” dodaje Lopez. Nedavno je Jim Peebles, još jedan dobitnik Nobelove nagrade, predložio hipotezu da kozmičke strune mogu biti povezane s nekim neobičnostima u rasporedu galaksija.
“Veliki Prsten, slično kao i Divovska Luk, dovodi u pitanje osnovne postavke Kozmološkog Načela. Ako bi se ispostavilo da Veliki Prsten i Divovski svemirski Luk čine dio još veće strukture, tada bi izazov postavljen Kozmološkom Načelu bio još izraženiji. Ovakve enormne strukture – koje su otkrili i drugi znanstvenici- dovode u pitanje naše prethodne pretpostavke o tome kako izgleda ‘prosječna’ regija svemira. One nadilaze ograničenja veličine koja su teoretski smatrana mogućima i postavljaju nove izazove za Kozmološko Načelo.”
Alexia Lopez nadalje objašnjava: “Kozmološko Načelo polazi od pretpostavke da je dio svemira koji možemo vidjeti reprezentativan za cijeli svemir. Na velikim skalama, očekuje se da će materija biti ravnomjerno raspoređena po svemiru, bez vidljivih nepravilnosti preko određene veličine. Prema trenutnim kozmološkim teorijama, teoretsko ograničenje veličine struktura iznosi 1,2 milijarde svjetlosnih godina, no obje ove strukture su znatno veće – Divovski svemirski Luk je gotovo tri puta veći, dok je opseg Velikog Prstena usporediv s dužinom.”
“S postojećim kozmološkim teorijama nije se očekivalo postojanje struktura ovakvih razmjera. Teorijski, u našem opažanom svemiru mogli bismo očekivati postojanje samo jedne izuzetno velike strukture. Međutim, Veliki Prsten i Divovski svemirski Luk su dvije nevjerojatno ogromne strukture, a njihova blizina u kozmološkom smislu čini ovaj nalaz iznimno značajnim,” zaključuje Lopez.
Veliki Prsten se na nebu očituje kao gotovo savršeni prsten, no daljnja analiza Alexie Lopez ukazuje na to da ima oblik sličan zavojnici, poput puževa kućice, koji je okrenut prema Zemlji. Divovski svemirski Luk, koja zauzima oko 1/15 radijusa opažanog svemira, pojavljuje se kao ogroman, gotovo simetrična galaksija u obliku polumjeseca u udaljenom svemiru. Ona je dvostruko veća od poznatog Sloanovog Velikog Zida galaksija i skupova vidljivih u relativno bliskom svemiru.
“Veliki Prsten i Divovski svemirski Luk nalaze se na istoj udaljenosti od nas, u blizini zviježđa Boötes Pastir, što znači da su postojali u isto kozmičko vrijeme kada je svemir bio samo polovica svoje sadašnje starosti,” komentira Lopez. “Obje strukture se nalaze u istoj regiji neba, odvojene su samo 12 stupnjeva kada ih promatramo na noćnom nebu. Otkriće ovih dviju iznimnih ultra-velikih struktura u tako bliskoj konfiguraciji ukazuje na mogućnost da zajedno čine još spektakularniji kozmološki sustav.”
“Podaci koje promatramo su toliko udaljeni da je svjetlost s njih putovala polovicu starosti svemira do nas, što znači da dolaze iz vremena kada je svemir bio otprilike 1,8 puta manji nego što je sada. Veliki Prsten i Divovski svemirski Luk, bilo pojedinačno ili zajedno, predstavljaju veliku kozmološku zagonetku dok nastojimo shvatiti svemir i njegov razvoj,” zaključuje Lopez.
Alexia Lopez, u suradnji s mentorom Dr. Rogerom Clowesom, oba iz Instituta Jeremiah Horrocks na Sveučilištu Central Lancashire, i suradnikom Gerardom Willigerom sa Sveučilišta u Louisvilleu, SAD, otkrila je ovu novu strukturu promatranjem apsorpcijskih linija u spektrima kvazara iz Sloan Digital Sky Survey (SDSS). Promatrali su međupoložene sustave apsorpcije Magnezija-II (ili MgII, što znači da je atom izgubio elektron) osvijetljene kvazarima, koji su udaljene i super-svijetle galaksije. Ovi vrlo udaljeni, iznimno sjajni kvazari djeluju kao goleme svjetiljke, osvjetljujući put kroz udaljene, ali puno slabije, međupoložene galaksije, koje inače ne bi bile vidljive.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
