kozmos.hr
Znanost

Ogromni ‘prasak’ munje dosegao svemir

objavljeno

Grmljavinske oluje ponekad proizvode ogromne mlazove munja koje izlaze iz vrha oluje i spajaju se s donjim rubom svemira. Jedan od njih, iz 2018. godine, bio je vjerojatno najunikatniji ikada snimljen.

Nevjerojatan fenomen

Fenomen divovskih mlazova velikog električnog pražnjenja iz 2018. godine – koji je dosegao 80 kilometara iznad grmljavinske oluje u Oklahomi – analiziran je u novoj studiji. Mlaz je nosio 100 puta više električnog naboja od tipične grmljavinske oluje, što ga čini najsnažnijim divovskim mlazom ikada proučavanim.

Električni naboj koji se kretao iz oluje u ionosferu – donji rub svemira – iznosio je oko 300 kulona. U većini slučajeva munja ne nosi više od 5 kulona između oblaka i tla. ‘Lideri munja’ (eng. lightning leaders) – vrlo vruće strukture – dizali su se u pražnjenju i dosezali 4426°C. Osim njih u pražnjenju su bile prisutne i relativno ‘hladne’ struje plazme od približno 200°C.


Levi Boggs, istraživač na Georgia Tech Research Institute (GTRI) i glavni autor novina, rekao je „Uspjeli smo mapirati ovaj ogromni mlaz u tri dimenzije s vrlo kvalitetnim podatcima.“

Nevjerojatna ‘pražnjenja’

Unatoč promatranju i proučavanju posljednja dva desetljeća, divovski mlazovi rijetko su otkriveni jer ne postoji sustav koji bi ih kontinuirano tražio i promatrao. Autori su dodali kako je bila prava sreća što se događaj iz 2018. godine dogodio u blizini sustava za mapiranje munja – tj. dviju NEXRAD stanica i instrumenata na satelitima geostacionarne operativne satelitske mreže za okoliš, te obližnjeg VHF sustava za kartiranje munja.

Kao što je objasnio Boggs, detaljni podatci pokazuju da se hladne trake šire točno iznad vrha oblaka. Smještene na nadmorskoj visini od 80 do 95 kilometara te se zrake šire do niže ionosfere – tj. donjeg ‘ruba’ svemira – i stvaraju izravnu električnu vezu između gornjeg dijela oblaka i donje ionosfere.

U manje od jedne sekundi pražnjenje prema gore prenosi tisuće ampera struje iz oblaka u ionosferu. Prema zapisima o oluji u Oklahomi pražnjenju je prethodilo relativno malo munje – tj. nije bilo puno pražnjenja u obliku munja prije nego je ‘opalio’ rekordni divovski mlaz, pa istraživači vjeruju da nešto možda blokira protok naboja.

Niz slika velikog mlaza iznad Oklahome, koje je snimio pilot Chris Holmes (©Chris Holmes).
Niz slika velikog mlaza iznad Oklahome, koje je snimio pilot Chris Holmes (©Chris Holmes).

Ostaje niz nepoznanica

„Iz nekog razloga obično dolazi do blokiranja pražnjenja iz oblaka prema tlu, tj. dolazi do nakupljanja negativnog naboja, a onda mislimo da uvjeti na vrhu oluje slabe gornji sloj naboja, koji je obično pozitivan. U nedostatku pražnjenja munjama golemi mlaz može ublažiti nakupljanje viška negativnog naboja u oblaku,“ pojasnio je Boggs.

No i nakon studije mnoga pitanja o ovim spektakularnim divovskim ‘mlazovima’ ostaju bez odgovora te oni ostaju jedna od misterioznih prolaznih svjetlosnih pojava. Najveći je problem što je ova pojava jako rijetka, a kada se i dogodi pronađemo ju ili uočimo potpuno slučajno – najčešće piloti ili putnici zrakoplova.


Ono što znamo jest da su mlazovi češće uočeni u tropskim regijama planeta. No ono što je zanimljivo jest i da je divovski mlaz iz Oklahome bio dvostruko jači od prethodnog ‘rekordera’, a ipak nije bio dio tropske oluje. Učestalost divovskih mlazova kreće se od 1.000 do 50.000 svake godine.

Boggs je dodao kako bi divovski mlazovi mogli utjecati na rad satelita u niskoj Zemljinoj orbiti, ali i na niz drugih tehnologija – kao, primjerice, radare iznad horizonta. Rad koji prezentira nove spoznaje objavljen je u časopisu Science Advances.

Svemirski turizam postaje ozbiljan problem

Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram

t.me/kozmoshr

 

Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.

Pratite Kozmos na Google Vijestima.