Stanovnici naselja Çatalhöyük u Turskoj koji su ondje živjeli u kamenom dobu, održavali su bliske, ali neobične kontakte sa svojim pokojnicima.
Nakon pokopa, nekoliko puta su ih iskapali u njihovim kućama i ponovno zakopali kosti. Osim toga, mrtvi su obojeni okerom, cinoberom ili zeleno-plavim bojama – a istovremeno su zidovi prostorija također dobili odgovarajući sloj boje, kako su utvrdili arheolozi.
Nalazi pružaju uvid u pogrebne rituale fascinantnog društva koje je živjelo prije 9000 godina.
Çatalhöyük (Središnja Anadolija, Turska) jedno je od najvažnijih arheoloških nalazišta na Bliskom istoku. Ovo neolitičko naselje, poznato kao najstariji grad na svijetu, prostire se na površini od 13 ha i sadrži gusto agregirane zgrade sagrađene od blatnih opeka. Kuće Çatalhöyüka predstavljaju arheološke tragove ritualnih aktivnosti, uključujući intramuralne ukope s nekim kosturima koji nose tragove boja i zidne slike.
Povezanost upotrebe bojila i simboličkih aktivnosti dokumentirana je među mnogim prošlim i sadašnjim ljudskim društvima. Na Bliskom istoku uporaba pigmenata u arhitektonskom i pogrebnom kontekstu postaje osobito učestala počevši od druge polovice 9. i 8. tisućljeća pr.
https://kozmos.hr/u-pustinjama-katara-pronadeni-tajanstveni-simboli/
Bliskoistočna arheološka nalazišta koja datiraju iz neolitika vratila su veliku količinu dokaza složenih, često tajanstvenih, simboličkih aktivnosti. To uključuje sekundarne pogrebne tretmane, vađenje i cirkulaciju skeletnih dijelova, kao što su lubanje, te korištenje pigmenata u arhitektonskim prostorima i pogrebnim kontekstima.
Pod vlastite kuće kao grobno mjesto
Druga posebnost stanovnika Çatalhöyüka je tada uobičajena praksa pokapanja umrlih rođaka pod pod stambenog prostora. “Odrasle osobe su često bile pokapane u pogrbljenom položaju ispod sjeverne i istočne platforme središnje sobe”, izvještavaju Eline Schotsmans sa Sveučilišta Bordeaux i njezini kolege.
Mjesta ukopa bila su varijabilnija za umrlu djecu. Rana iskapanja također su pokazala da su mnogi mrtvi sadržavali tragove pigmenata, uključujući oker i vermilion.
Utvrđivanje dobi i spola, istraživanje nasilnih ozljeda ili posebnog tretmana leša te rješavanje skeletnih zagonetki rutinske su aktivnosti na Odjelu za fizičku antropologiju.
Studija pokazuje da se u Çatalhöyüku najčešće koristio crveni oker, prisutan kod nekih odraslih osoba oba spola i djece, te da su cinober i plavo/zelena bili povezani s muškarcima i ženama. Zanimljivo, čini se da je broj ukopa u zgradi povezan s brojem sljedećih slojeva arhitektonskih slika. To sugerira kontekstualnu povezanost između pogrebnog taloženja i primjene boja u kućnom prostoru.
“To znači: kada su nekoga pokopali, slikali su i po zidovima kuće”, kaže Milella.
Iz raspodjele tragova boje arheolozi također zaključuju da su ti pigmenti vjerojatno nanošeni ili prskani po koži ili pokrivaču mrtvaca kao dio obreda smrti
Nadalje, u Çatalhöyüku su neke osobe “ostale” u zajednici: njihovi skeletni elementi su izvučeni i cirkulirani neko vrijeme, prije nego što su ponovno pokopani. I ovaj drugi ukop skeletnih elemenata bio je popraćen zidnim slikama.
Neolitske misterije
Samo je dio jedinki pokopan s bojama, a samo dio jedinki ostao je u zajednici sa svojim cirkulirajućim kostima. Prema Marcu Milelli, “kriteriji koji vode odabir ovih osoba za sada izmiču našem razumijevanju, što ove nalaze čini još zanimljivijim. Naša studija pokazuje da ovaj odabir nije bio povezan s dobi ili spolom”.
Ono što je, međutim, jasno je da su vizualni izraz, ritualna izvedba i simboličke asocijacije bili elementi zajedničkih dugotrajnih socio-kulturnih praksi u ovom neolitskom društvu.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram-t.me/kozmoshr
Izvori:
Schotsmans, E.M.J., Busacca, G., Lin, S.C., Vasić, M., Lingle, A.M., Veropoulidou, R., Mazzucato, C., Tibbetts, B., Haddow, T.S., Somel, M., Toksoy-Köksal, F., Knüsel, C.J., and Milella, M. New insights on commemoration of the dead through mortuary and architectural use of pigments at Neolithic Çatalhöyük, Turkey. Sci Rep 12, 4055 (2022).
