Velika crvena pjega na Jupiteru, najveća oluja u Sunčevom sustavu, smanjuje se, a novo istraživanje moglo bi otkriti zašto.
Smještena na južnoj hemisferi Jupitera, Velika crvena pjega je vrtlog visokog tlaka, široka više od 16.000 kilometara, i stalno puše brzinom većom od 320 kilometara na sat u smjeru suprotnom od kazaljke na satu. Ova oluja je tehnički anticklon.
Velika crvena pjega smanjuje se već više od stoljeća, osobito u posljednjih 50 godina. Širina joj je ostala relativno dosljedna, ali se duljina smanjila s 40 stupnjeva u kasnom 19. stoljeću na 14 stupnjeva u 2016. godini, kada je NASA-ina letjelica Juno stigla do Jupitera.
“Mnogi su ljudi promatrali Veliku crvenu pjegu u posljednjih 200 godina i bili su jednako fascinirani njome kao i ja,” rekao je Caleb Keaveney, doktorand na Yaleu i glavni autor novog istraživanja objavljenog u časopisu Icarus.
“Mnogi od tih promatrača nisu bili profesionalni astronomi – samo strastveni i znatiželjni ljudi. Ta znatiželja, koju vidim i kod drugih kada govorim o svom radu, čini da se osjećam dijelom nečeg većeg.” Velika crvena pjega i dalje je velika misterija unatoč dugogodišnjem proučavanju. Astronomi ne znaju točno kada je pjega nastala, zašto je nastala niti zašto je crvena.
Za ovo istraživanje, Keaveney i njegovi suautori, Gary Lackmann sa Sveučilišta Sjeverna Karolina i Timothy Dowling sa Sveučilišta Louisville, usmjerili su se na utjecaj manjih, prolaznih oluja na Veliku crvenu pjegu.
Istraživači su koristili 3D simulacije pjege koristeći model EPIC (Explicit Planetary Isentropic-Coordinate), atmosferski model razvijen 1990-ih. Neke simulacije uključivale su interakcije između Velike crvene pjege i manjih oluja različite frekvencije i intenziteta, dok su druge simulacije izostavile te oluje. Usporedba simulacija pokazala je da prisutnost manjih oluja jača Veliku crvenu pjegu, čineći je većom.
“Otkrili smo kroz simulacije da hranjenje Velike crvene pjege manjim olujama, što je poznato da se događa na Jupiteru, može regulirati njezinu veličinu,” rekao je Keaveney.
Istraživači su djelomično temeljili svoje modele na dugotrajnim sustavima visokog tlaka promatranim u Zemljinoj atmosferi. Ti sustavi, poznati kao “toplinske kupole” ili “blokade”, redovito se javljaju u mlaznim strujama koje cirkuliraju srednjim širinama Zemlje i igraju ključnu ulogu u ekstremnim vremenskim uvjetima poput toplinskih valova i suša.
Dugovječnost ovih “blokada” povezana je s interakcijama s manjim vremenskim mehanizmima, uključujući vrtložne strukture visokog tlaka i anticklone.
“Naše istraživanje ima zanimljive implikacije za vremenske događaje na Zemlji,” rekao je Keaveney. “Interakcije s obližnjim vremenskim sustavima održavaju i pojačavaju toplinske kupole, što nas je motiviralo da istražimo slične interakcije na Jupiteru. Potvrđivanjem te hipoteze, pružamo dodatnu podršku razumijevanju toplinskih kupola na Zemlji.”
Keaveney je dodao da će dodatno modeliranje pomoći istraživačima da preciziraju svoja otkrića i možda otkriju više o nastanku Velike crvene pjege.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
