Ambiciozan cilj u središtu političke i tehnološke arene.
Putovanje s ljudskom posadom na Mars bilo bi jedno od najzahtjevnijih i najskupljih pothvata u povijesti čovječanstva. Iako zvuči kao znanstvena fantastika, američki predsjednik Donald Trump obećao je učiniti to nacionalnim prioritetom, a entuzijazam Elona Muska dodatno gura ideju prema stvarnosti — usprkos ozbiljnim preprekama i svježem sukobu dvojice muškaraca.
S političkom podrškom u pozadini i tehnološkim ambicijama SpaceX-a, projekt koji se godinama povlači po marginama sada ponovno dobiva na zamahu. No, pred Marsovskim snovima još uvijek stoji niz izazova, tehničkih, bioloških i političkih.
Zašto uopće ići na Mars?
NASA u svom planu “Od Mjeseca do Marsa” ističe da je istraživanje svemira “veliki ljudski poziv”. No, iza tog idealizma stoje i konkretni ciljevi: traženje tragova prošlog života na Marsu, razumijevanje njegove geološke povijesti, kao i istraživanje svemirskih sila poput Sunčeve aktivnosti kroz analizu marsovskog tla.
Trump tu dodaje političku dimenziju, obećavajući da će “američka zastava biti zabodena ne samo na Marsu, nego i dalje od njega”, uz pozivanje na “neograničeni potencijal američkog sna”.
Kritičari, međutim, upozoravaju na paradoks: istovremeno se režu NASA-ina znanstvena sredstva, a otkazani su i ključni projekti, uključujući planirano vraćanje uzoraka stijena koje je prikupio rover Perseverance.
“Istraživanje nije turistički izlet”, izjavio je nobelovac John Mather. “To je potraga za temeljnim znanjem.”
Muskovo kockanje i tehnološki rizici
Elon Musk već godinama polaže sve karte na Starship, najveću raketu u povijesti, koja je do sada više puta eksplodirala tijekom testiranja. Unatoč problemima, Musk cilja na lansiranje bespilotne misije do kraja 2026., kada će se Zemlja i Mars ponovno naći u povoljnom međusobnom položaju.
No, većina stručnjaka taj vremenski okvir smatra previše optimističnim. Starship još uvijek nije uspješno spustio svoju gornju etapu, niti je demonstrirao ključnu tehnologiju punjenja goriva u orbiti, bez čega je putovanje u duboki svemir praktički neizvedivo.
NASA-in inženjer Kurt Polzin smatra da bi rješenje mogla ponuditi nuklearna termalna propulzija (NTP), tehnologija koja koristi fisiju za zagrijavanje vodika i stvaranje potiska. Prednost je, kaže, u ogromnoj snazi unutar kompaktnog sustava — što eliminira potrebu za gorivom na Marsu ili punjenjem u orbiti.
Ljudski faktori: zračenje, psiha i tijelo
Put prema Marsu trajao bi između sedam i devet mjeseci, tijekom kojih bi astronauti živjeli u izrazito ograničenom, zatvorenom prostoru, stalno izloženi snažnom svemirskom zračenju koje Zemljina magnetosfera u normalnim uvjetima učinkovito blokira. Moguća zaštita uključuje debele slojeve materijala, aktivna elektromagnetska polja koja bi odbijala čestice, te eksperimentalne lijekove koji bi mogli ublažiti oštećenje stanica.
U bestežinskom stanju tijelo brzo slabi. Budući da letjelice trenutačno nemaju sustave za stvaranje umjetne gravitacije — primjerice rotacijom — astronauti bi morali svakodnevno provoditi naporne vježbe kako bi usporili gubitak mišićne mase i gustoće kostiju.
Psihološka izdržljivost bit će jednako važna kao i fizička. Dosadašnja iskustva s Međunarodne svemirske postaje pokazuju da uzgoj biljaka, iako bez većeg prehrambenog značaja, pozitivno utječe na raspoloženje i osjećaj svrhe. Takve aktivnosti, koliko god jednostavne bile, postaju važni alati za očuvanje mentalnog zdravlja u izolaciji.
Komunikacija s kontrolom misije bit će dodatno otežana. Za razliku od orbitalnih misija, gdje stručnjaci na Zemlji mogu odmah intervenirati, put prema Marsu nosi višeminutna kašnjenja u prijenosu poruka. Prema NASA-inim podacima, upravo je pravovremena komunikacija pomogla u izbjegavanju prosječno 1,7 ozbiljnih incidenata godišnje. Bez te sigurnosne mreže, i najmanja pogreška može imati ozbiljne posljedice.
Život na Marsu nam nudi više pitanja nego odgovora
Čak i ako let do Marsa prođe bez problema, pravi izazovi počinju tek nakon slijetanja. Iako su robotske misije do sada otkrile prisutnost organskih molekula i povremene emisije metana, uvjerljivih dokaza o postojanju života još nema. Ako je ikada i postojao, moguće je da je nestao prije milijune godina.
Unatoč tome, istraživanja ekstremofila na Zemlji pružaju razlog za oprezni optimizam. Poznato je da određene gljive uspijevaju u radioaktivnim ruševinama Černobila, dok su neke vrste bakterija preživjele više od pola milijuna godina u ledu. “Ako oni mogu preživjeti ovdje, u tako ekstremnim uvjetima, zašto ne bi i ondje?” zapitala se NASA-ina astrobiologinja Jennifer Eigenbrode na nedavnom summitu o ljudskoj ekspanziji prema Marsu.
NASA je već potvrdila da će energetske potrebe na površini biti zadovoljene putem nuklearnih reaktora, no mnoga praktična pitanja ostaju neriješena — od uzgoja hrane do načina oblikovanja stambenih modula.
Marsov dan traje 24 sata i 39 minuta. Iako se ta razlika u ritmu čini minimalnom, prema riječima svemirske arhitektice Phnam Bagley, može ozbiljno poremetiti ciklus spavanja, povećati razinu stresa i dugoročno utjecati na psihofizičku ravnotežu posade.
Prva misija na Mars vjerojatno bi uključivala oko 500 dana boravka na površini. No, dugotrajniji ostanak otvara i osjetljiva biomedicinska i etička pitanja. Primjerice, još uvijek nije poznato mogu li se embriji pravilno razvijati u uvjetima smanjene gravitacije, a još manje kako bi izgledao sam porod na Marsu.
“Čak i ako to nije dio plana misije, ljudi će imati spolne odnose. I netko bi mogao zatrudnjeti. U tom trenutku to postaje medicinski problem”, upozorio je NASA-in stručnjak Erik Antonsen.
🔵 Pridružite se razgovoru!
Imate nešto za podijeliti ili raspraviti? Povežite se s nama na Facebooku i pridružite se zajednici znatiželjnih istraživača u našem Telegram kanalu. Za najnovija otkrića i uvide, pratite nas i na Google Vijestima.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
