Mali kamen koji su astronauti Apolla 17 donijeli s Mjeseca prije više od 50 godina i dalje preispituje našu sliku o najranijoj povijesti Mjeseca. Novi numerički modeli pokazuju da se udar koji je oblikovao udarni bazen Serenitatis dogodio prije oko 4,25 milijardi godina, približno 300 milijuna godina ranije nego što se dosad procjenjivalo. Rezultati, objavljeni u časopisu Geophysical Research Letters, imaju izravne posljedice za kronologiju velikih udara u unutarnjem Sunčevu sustavu.
Kako je dubinski kamen dospio na površinu
Uzorak 76535, prikupljen u misiji Apollo 17, prema mineralnim i petrografskim obilježjima potječe iz dubokih dijelova mjesečeve kore, oko 50 kilometara ispod površine. Ipak, ne pokazuje tipične znakove udarnog metamorfizma, kakvi se inače očekuju kada se stijene iz takvih dubina nasilno izbace na površinu. Zbog toga se desetljećima pretpostavljalo da je uzorak izbačen tijekom iznimno velikog udara koji je oblikovao bazen Južni pol–Aitken na suprotnoj strani Mjeseca, uz dodatni događaj koji bi ga prenio do područja slijetanja Apolla 17, i to bez stvaranja tragova kakve bi znanstvenici inače očekivali.
Tim koji vodi planetarni znanstvenik Evan Bjonnes iz Nacionalnog laboratorija Lawrence Livermore (LLNL) predložio je jednostavnije, lokalno objašnjenje. U naprednim računalnim simulacijama velikih udara, u kombinaciji s modelima strukture mjesečeve kore, pokazali su da se u kasnoj kolapsnoj fazi formiranja golemog kratera materijal s dubina od nekoliko desetaka kilometara može prenijeti u više slojeve bez izlaganja ekstremnim udarnim tlakovima. U scenariju razmjera bazena Serenitatis taj proces dovodi dubinski materijal do svega nekoliko kilometara ispod površine, što objašnjava pojavu uzorka 76535 na mjestu slijetanja Apolla 17.
Zašto je vrijeme važno
Ako uzorak 76535 zaista odražava događaj formiranja bazena Serenitatis prije otprilike 4,25 milijardi godina, tada bi i ostali veliki mjesečevi bazeni mogli biti stariji nego što se danas pretpostavlja. Takav pomak upućuje na brži rani termalni razvoj Mjeseca te raniji početak faze intenzivnog bombardiranja unutarnjeg Sunčeva sustava. Budući da su najstariji zapisi s površine Zemlje gotovo u potpunosti izbrisani tektonikom ploča i kasnijom geološkom aktivnošću, Mjesec služi kao referentna kronologija za povijest udara na Zemlji. Preispisivanje starosti jednog od ključnih bazena na Mjesecu stoga izravno utječe na procjene učestalosti i vremenskog okvira velikih udara na Zemlji i susjednim planetima.
“Ako Serenitatis datiramo ranije, mijenjamo cijelu vremensku skalu velikih udara u Sunčevu sustavu,” rekao je Bjonnes. “To ima posljedice i za razumijevanje ranog okoliša na Zemlji.”
Rezultati naglašavaju trajnu vrijednost Apollo kolekcije i potencijal koji pružaju suvremene metode, od numeričkog modeliranja do sofisticiranih analitičkih tehnika. “Ovaj je kamen malen, ali nosi veliku priču o najranijoj povijesti Mjeseca. Prava vremenska kapsula stara 4,25 milijardi godina,” rekao je Bjonnes, dodavši da i drugi “neobični” površinski blokovi u velikim bazenima mogu potjecati iz dubokih slojeva kore te su dragocjeni za rekonstrukciju ranih procesa na Mjesecu.
“Nevjerojatno je da i nakon više od pola stoljeća Apollo uzorci donose potpuno nova saznanja,” istaknuo je.
Kao preporuku za buduće misije naveo je sustavno bilježenje i prikupljanje uzoraka koji se petrografski ne uklapaju u lokalne dubinske ili vulkanske stijene, osobito u područjima povezanima s kolapsom velikih udarnih bazena.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
