Svemirska letjelica Peregrine nije ni dotaknula Mjesec, a već je uspjela pokrenuti lavinu etičkih, kulturnih i političkih pitanja o tome tko zapravo odlučuje što se smije ili ne smije slati na površinu našeg jedinog prirodnog satelita. Između instrumenata i senzora koji su trebali prikupiti znanstvene podatke, Peregrine je nosio i – urne s ljudskim pepelom.
Kremirani ostaci na Mjesecu
U siječnju 2024., tvrtka Astrobiotic pripremala se upisati u povijest lansiranjem prvog privatnog lunarnog landera. Letjelica Peregrine, lansirana raketom Vulcan Centaur, u suradnji s NASA-om, nosila je niz znanstvenih instrumenata razvijenih u suradnji s američkom svemirskom agencijom. No, kako piše Universe Today, u jednom od pretinaca nalazila se i privatna pošiljka – posmrtni ostaci pokojnika, u sklopu komercijalnih usluga tvrtki Celestis i Elysium Space.
Neposredno prije lansiranja, Navajo nacija podnijela je službeni prigovor NASA-i i američkom Ministarstvu prometa, tvrdeći da je slanje ljudskih ostataka na Mjesec skrnavljenje svetog prostora. “Mjesec ima posebno, sveto značenje za brojne autohtone kulture, uključujući i našu,” stajalo je u dopisu. “Ostavljanje ostataka na Mjesecu, koje bi se drugdje smatralo otpadom, vrijeđa tu svetost.”
Tražili su odgodu misije kako bi se preispitala etička opravdanost tereta.
NASA pere ruke, privatnici ne priznaju granice
NASA je izbjegla izravan odgovor, navodeći da nema formalni okvir kojim bi regulirala što privatne tvrtke odluče staviti na brod. “Na njima je da odluče što prodaju,” poručio je glasnogovornik. Tehnički to jest točno – NASA ne nadzire svaki gram korisnog tereta privatnih letova. No, ista ta misija ne bi ni postojala bez NASA-inog programa “Commercial Lunar Payload Services”, što baca drugačije svjetlo na institucionalnu odgovornost.
Drugi glasnogovornik NASA-e priznao je da ovakve misije mogu izazvati kontroverze – usporedivši to s idejama o oglašavanju u svemiru – ali zaključio je da će se sve ionako dogoditi, pa će se posljedice rješavati naknadno.
Celestis, s druge strane, nije pokazao nimalo razumijevanja: “Nitko, pa ni religija, ne posjeduje Mjesec. Kad bismo uzimali u obzir sva vjerovanja, nijedna misija ne bi bila moguća. Vjerski kriteriji ne smiju određivati ljudsku aktivnost u svemiru.”
Granice bez vlasnika?
Tvrdnja da “nitko ne posjeduje Mjesec” načelno je točna. No, upotrijebljena kao opravdanje za bilo kakvu aktivnost, otvara pitanje – gdje povlačimo crtu? Kako prenosi Universe today, ako nema pravne odgovornosti, zašto onda ne bi bilo dopušteno urezati korporativni logo u regolit, da zauvijek svijetli pod mjesečinom? Bi li bilo prihvatljivo da netko, vođen isključivo profitom, preobrazi površinu Mjeseca u oglasni pano?
U ironičnom obratu, samo nekoliko dana nakon lansiranja, letjelica Peregrine doživjela je kvar – zbog curenja goriva ostala je zarobljena u orbiti i nakon šest dana sagorjela u atmosferi. Poruka iz svemira?
Mjesec pripada svima, ali odluke donose pojedinci
Neovisno o stajalištu prema prigovoru Navajo nacije, incident je otvorio šire pitanje: ima li Mjesec status kulturne baštine čovječanstva? Od pamtivijeka, Mjesec je bio prisutan u religijama, mitovima, kalendarima i poeziji gotovo svake civilizacije. Njegov ciklus utjecao je na poljoprivredu, navigaciju i vjerovanja.
Industrijalizacija Mjeseca možda još nije vidljiva golim okom, ali smjer razvoja jasno je zacrtan. Tehnološke vizije “lunarnog urbanizma”, s gradovima na vidljivoj strani Mjeseca, sve su češće tema korporativnih ambicija. No, pitanje je: želimo li to stvarno?
Za razliku od Zemlje, gdje možemo birati između prirode i betona, Mjesec je zajednički pogled svih ljudi. Ako ga promijenimo, promijenili smo ga za cijeli planet, bez povratka.
Trenutno ne postoji nijedan međunarodni pravni okvir koji bi regulirao što pojedinac ili tvrtka smije učiniti s Mjesecom. Ne postoji vlasnik, ali postoji zajednički interes. Neke kulture Mjesec i dalje smatraju božanstvom. Druge ga promatraju kao prirodni sat koji određuje vrijeme za sjetvu, post ili putovanje. Sve te percepcije imaju vrijednost, čak i ako nisu pravno obvezujuće.
U eri kada se Mjesec pretvara u novo tržište, možda je ključno priznati, nitko ga ne posjeduje, ali svi imamo pravo glasa.
Ivan je novinar, bloger i autor s više od 15 godina iskustva u digitalnim medijima. Piše o širokom spektru tema, uključujući svemir, astronomiju, znanost, povijest i arheologiju. Objavljuje kao gostujući autor u Večernjem listu, a kao stručni sugovornik gostovao je u emisijama na kanalima Science Discovery i History Channel. Osnivač je portala Kozmos.hr, prvog hrvatskog online magazina posvećenog popularizaciji znanosti i svemira.
