Današnja slika Marsa kao suhe i negostoljubive pustinje u oštrom je kontrastu s poviješću zapisanom na njegovoj površini. Presušeni kanali, minerali izmijenjeni djelovanjem vode i drugi geološki tragovi jasno ukazuju na to da je Crveni planet u svojoj ranoj fazi bio mnogo vlažniji i dinamičniji svijet. Rekonstrukcija načina na koji je taj vodeni svijet nestao ostaje jedan od najvećih izazova planetarne znanosti. Iako poznajemo nekoliko procesa koji mogu objasniti dio tog gubitka, sudbina većine marsovske vode i dalje je obavijena velom tajne.
Nova studija međunarodnog tima istraživača, objavljena u časopisu Communications Earth & Environment, značajno nas je približila rješenju ove zagonetke. Znanstvenici su po prvi put dokazali da je jedna anomalna, intenzivna, ali lokalizirana pješčana oluja uspjela potaknuti prijenos vode u gornje slojeve Marsove atmosfere tijekom ljeta na sjevernoj polutki, u razdoblju za koje se dosad smatralo da je ovaj proces zanemariv.
Regionalne oluje kao ključni faktor
“Ovi nalazi otkrivaju utjecaj ovakvog tipa oluja na klimatsku evoluciju planeta i otvaraju novi put za razumijevanje kako je Mars tijekom vremena izgubio velik dio svoje vode”, ističe Adrián Brines, istraživač s Instituta za astrofiziku Andaluzije (IAA-CSIC) i suvoditelj studije uz Shoheija Aokija sa Sveučilišta u Tokiju i Sveučilišta Tohoku.
Iako je već dugo poznato da pješčane oluje igraju važnu ulogu u bijegu vode s Marsa, dosadašnje rasprave uglavnom su se fokusirale na goleme, globalne pješčane događaje koji zahvaćaju cijeli planet. Nasuprot tome, ova studija pokazuje da i manje, regionalne oluje mogu snažno pojačati prijenos vode na velike visine, odakle se ona lakše gubi u svemir. Štoviše, prijašnja istraživanja bila su usmjerena na topla, dinamična ljeta južne polutke, budući da je to obično glavno razdoblje gubitka vode na Marsu.
Deseterostruko povećanje vodene pare
Studija je detektirala neobičan porast vodene pare u srednjoj atmosferi Marsa tijekom ljeta na sjevernoj polutki u 37. marsovskoj godini (što odgovara razdoblju 2022.–2023. na Zemlji), a uzrok je bila upravo jedna takva anomalna pješčana oluja. Na tim visinama količina vode bila je i do deset puta veća od uobičajene, što je fenomen koji nije zabilježen u prethodnim marsovskim godinama niti su ga predviđali trenutni klimatski modeli.
Nedugo nakon toga, količina vodika u egzobazi – području gdje se atmosfera stapa sa svemirom – značajno je porasla, dosegnuvši razinu 2,5 puta višu nego prethodnih godina u istoj sezoni. Jedan od ključeva za razumijevanje koliko je vode Mars izgubio leži upravo u mjerenju količine vodika koji je pobjegao u svemir, budući da se taj element oslobađa kada se molekule vode razgrađuju u atmosferi.
“Ovi rezultati dodaju vitalan novi dio u nepotpunu slagalicu o tome kako Mars gubi vodu milijardama godina te pokazuju da kratke, ali intenzivne epizode mogu igrati relevantnu ulogu u klimatskoj evoluciji Crvenog planeta”, zaključuje Aoki.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
