17. travnja inženjeri NASA-inog Laboratorija za mlazni pogon (JPL) poslali su naredbu prema Voyageru 1 da isključi eksperiment za mjerenje čestica niske energije (Low-energy Charged Particles, kratica LECP). Sama naredba putovala je prema letjelici gotovo 23 sata, a cijeli postupak gašenja trajao je oko tri sata i 15 minuta. Instrument je radio gotovo bez prekida od lansiranja 1977. godine, dakle blizu 49 godina.
Razlog je jednostavan: nuklearni pogon letjelice gubi oko četiri vata snage godišnje, a nakon gotovo pola stoljeća taj se pad počeo osjećati kritično. Voyager 1 pogoni Radioizotopni termoelektrični generator koji pretvara toplinu raspadajućeg plutonija u električnu energiju. Nema solarnih panela, nema punjive baterije. Samo polako, ravnomjerno slabljenje nuklearne topline koje traje desetljećima i za koje nema povratka.
Situacija je eskalirala u veljači
Kriza nije stigla neobjavljeno. Već 27. veljače, tijekom rutinskog planiranog manevra, razina napajanja na Voyageru 1 neočekivano je pala. Inženjeri su znali da svaki sljedeći pad može aktivirati automatski sustav zaštite od prenapona, koji bi sam isključio komponente letjelice kako bi je sačuvao, a oporavak od takvog scenarija bio bi dugotrajan i rizičan. Tim JPL-a odlučio je djelovati prvi.
LECP je mjerio ione, elektrone i kozmičke zrake podrijetlom iz Sunčevog sustava i šire galaksije, pružajući podatke o strukturi međuzvjezdanog medija koje nijedna druga letjelica nije u mogućnosti prikupiti. Voyager 1 i Voyager 2 jedine su letjelice dovoljno udaljene od Zemlje da bilježe uvjete u prostoru izvan heliosfere, uključujući frontove tlaka i zone promjenjive gustoće čestica. Na Voyageru 2 isti je instrument ugašen još u ožujku 2025.
Na Voyageru 1 sada rade samo dva znanstvena instrumenta: jedan koji prati plazmene valove, i jedan koji mjeri magnetsko polje. Jedan mali motor unutar LECP-a, koji troši svega 0,5 vata i okreće senzor u krug kako bi skenirao sve smjerove, namjerno je ostavljen uključenim. Ako tim ikad pronađe dovoljno energije, ta rezerva daje šansu da se instrument ponovo aktivira.
Plan koji postoji godinama
Odluka o redoslijedu gašenja instrumenata nije donesena samo tako. Znanstveni i inženjerski timovi Voyager misije dogovorili su se unaprijed na kojim će instrumentima postupno gasiti napajanje dok letjelice ostaju sposobne za rad. Svaki od dva Voyagera nosi po 10 identičnih setova instrumenata. Do sada ih je sedam ugašeno, a gašenje LECP-a na Voyageru 1 bio je sljedeći korak na listi.
Inženjeri procjenjuju da će to gašenje misiji kupiti još otprilike godinu dana. U međuvremenu, tim priprema ambiciozniji plan uštede energije koji interno zovu “Veliki prasak” (Big Bang): jednim koordiniranim potezom prebacili bi čitav niz sustava na letjelici s postojećih, energetski zahtjevnijih načina rada na manje energetski zahtjevne alternative koje su već dio letjelice, ali do sada nisu bile korištene. Cilj je osigurati da letjelica ostane dovoljno topla za nastavak rada. Plan će se prvo primijeniti na Voyageru 2, koji ima nešto više raspoložive snage i bliži je Zemlji, pa je sigurniji za testiranje postupka. Ako testovi planirani za svibanj i lipanj 2026. prođu dobro, isti će se zahvat provesti na Voyageru 1 najranije u srpnju. Postoji i mala mogućnost da bi oslobođena energija omogućila ponovnu aktivaciju LECP-a.
Putovanje Voyagera
Voyager 1 lansiran je 5. rujna 1977. s Cape Canaverala na Floridi s jednim konkretnim zadatkom: iskoristiti rijedak gravitacijski raspored planeta i u jednom prolasku snimiti Jupiter i Saturn. Misija je trebala trajati pet godina. Ono što je uslijedilo nadmašilo je sve planove. Letjelica je dostavila prve detaljne snimke Jupiterovog prstena i intenzivne vulkanske aktivnosti na Iji, otkrila da Saturnov mjesec Titan ima gustu atmosferu, a zatim nastavila letjeti prema rubu Sunčevog sustava sve dok, u kolovozu 2012., nije prešla heliopauzu i postala prvi ljudski objekt koji je ušao u međuzvjezdani prostor. Danas je udaljena više od 25 milijardi kilometara od Sunca, a signal putuje gotovo 23 sata samo da bi je dostigao.
Voyager 2 krenuo je nešto ranije, 20. kolovoza 1977., i jedina je letjelica u povijesti koja je izbliza prošla kraj sva četiri plinovita diva: Jupitera, Saturna, Urana i Neptuna. Prolaz kraj Neptuna 1989. izvorno nije bio planiran, nego je odobren tek nakon uspjeha prvih preleta, kad je postalo jasno da letjelica ima dovoljno goriva i da putanja to dopušta. Zajedno, dva Voyagera temeljito su izmijenila razumijevanje vanjskog Sunčevog sustava. Inženjeri sada nastoje zadržati barem jedan instrument na svakoj letjelici aktivan do 2030-ih.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
