NASA-ina misija Neutron Star Interior Composition Explorer (NICER) uočila je tri vruće točke koje se spajaju u jednu na magnetaru označenom kao SGR 1830-0645.
Magnetar i vruće točke
Objekt je prvi put otkriven 2020. godine u smjeru južnog zviježđa Scutum. Udaljenost do SGR 1830-0645 nije točno poznata, ali znanstvenici procjenjuju da je na udaljenosti od oko 13.000 svjetlosnih godina.
Magnetari su kolabirane jezgre zvijezda mnogo većih od Sunca koje su eksplodirale u supernovi nakon što im ponestane nuklearnog goriva. Oni su posebna vrsta neutronskih zvijezda, sa supermagnetiziranom zvjezdanom jezgrom.
Ono što magnetare izdvaja je to što posjeduju najjača poznata magnetska polja, do 10 bilijuna puta intenzivnija od dobro poznatih magneta na hladnjaku i tisuću puta jača od tipičnih neutronskih zvijezda. Magnetno polje predstavlja ogromno skladište energije koje, kada je poremećeno, može potaknuti izljev pojačane aktivnosti X-zraka koji traje od mjeseci do godina.
Materijal na njihovoj površini je toliko gusto sabijen da tvori “koru” koja pokazuje aktivnost usporedivu s geološkim procesima na Zemlji. Kora je toliko gusta da bi čajna žlica kore bila teška koliko i jedna planina na Zemlji.
Vjeruje se da su vruće točke slične bazama koronalnih petlji koje se vide na našem Suncu. Na magnetaru, to su rendgenske mrlje koje mogu doseći temperaturu od više milijuna stupnjeva.
Spajanje vrućih točaka
Ovo je prvi put da su znanstvenici uočili spajanje takvih vrućih točaka na magnetaru. George Younes, glavni autor rada, kaže: “NICER je pratio kako tri svijetle vruće točke koje emitiraju rendgenske zrake polako lutaju površinom objekta, istovremeno se smanjujući u veličini, pružajući najbolji pogled na ovaj fenomen. Najveća točka na kraju spojila se s manjim, što još nikada nismo vidjeli.”
NICER je gotovo svakodnevno promatrao SGR 1830 od njegovog otkrića do 17. studenog, nakon čega je Sunce bilo preblizu vidnom polju za sigurno promatranje.
Tijekom tog razdoblja, vrhovi emisije postupno su se pomicali, javljajući se u nešto drugačijim vremenima u rotaciji magnetara. Rezultati idu u prilog modelu u kojem se mrlje formiraju i pomiču kao rezultat kretanja kore, na isti način kao što kretanje tektonskih ploča na Zemlji pokreće seizmičku aktivnost.
“Razumijevanje ovog procesa veliki je izazov za teoretičare, a sada su nam NICER i SGR 1830 donijeli mnogo izravniji pogled na to kako se kora ponaša pod ekstremnim stresom”, rekao je Sam Lander, astrofizičar sa Sveučilišta East Anglia u Norwichu, Ujedinjeno Kraljevstvo, i koautor rada.
Tim misli da ova opažanja otkrivaju jednu aktivnu regiju u kojoj se kora djelomično rastalila, polako se deformirajući pod magnetskim stresom. Tri pokretne vruće točke vjerojatno predstavljaju mjesta na kojima se koronalne petlje – slične svijetlim, užarenim lukovima plazme koje se vide na Suncu – povezuju s površinom.
NICER
NICER je astrofizička misija u sklopu NASA-inog programa Explorers, koja pruža česte prilike za letove za znanstvena istraživanja iz svemira koristeći inovativne, pojednostavljene i učinkovite pristupe upravljanja unutar znanstvenih područja heliofizike i astrofizike.
Instaliran na Međunarodnoj svemirskoj postaji u lipnju 2017., NASA-in Neutron star Interior Composition Explorer pruža visokoprecizna mjerenja neutronskih zvijezda, objekata koji sadrže ultra gustu tvar na pragu kolapsa u crne rupe.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram-t.me/kozmoshr
Izvori:
Francis Redy (10. ožujka, 2022.), “NASA’s NICER Telescope Sees Hot Spots Merge on a Magnetar,” NASA.gov
