Prema novoj studiji objavljenoj u časopisu International Journal of Astrobiology, fosili izvanzemaljaca u svemirskoj prašini mogli bi biti skriveni duboko u oceanu ili ispod leda, na primjer, na Antarktici.
Pitanje jesmo li sami u svemiru jedno je od najdugovječnijih pitanja čovječanstva i znanosti. No, sada se u novom članku postavlja pitanje jesmo li čak sami i na Zemlji.
Teorija je objavljena ovog mjeseca u International Journal of Astrobiology i predlaže mogućnost da se submikronski fosili izvanzemaljaca ili minerali mogu nalaziti u svemiru ili čak zakopani duboko ispod oceana ili ledenih pokrivača našeg planeta kao rezultat udara asteroida na druge planete. Autor članka i profesor astronomije na Sveučilištu u Tokiju, Tomonori Totani, rekao je za Motherboard da bi osmišljavanje načina pronalaženja ovih čestica na Zemlji moglo pomoći u identificiranju izvanzemaljskih biopotpisa koje postojeće metode – poput pretraživanja radijskih signala za takozvane tehnosignature ili analize atmosfere egzoplaneta – propuštaju.
Prema Totanijevim grubim procjenama, 100 000 ovih zrna moglo bi padati na Zemlju svake godine. Identificiranje biopotpisa čak i iz jednog od ovih zrna moglo bi promijeniti naše razumijevanje života u svemiru.
“Zanimao me podrijetlo života”, rekao je Totani, aludirajući na članak iz 2020. godine u časopisu Scientific Reports koji je napisao na tu temu. “Pitao sam se postoji li drugačiji pristup za izravnije uzorkovanje izvanzemaljskih bioloških materijala, pa sam došao do ove ideje. To je izravnije od udaljenih astronomskih promatranja, jer zrna mogu uključivati fosile mikroba, koje nikada nećemo dobiti udaljenim promatranjima.”
Međutim, to možda djelomično proizlazi iz uvjerenja istraživača da izvanzemaljski biološki materijal ne bi mogao preživjeti ni zračenje otvorenog svemira ni vrućinu ponovnog ulaska u atmosferu planeta. Ali u svrhu jednostavnog utvrđivanja da izvanzemaljski život uopće postoji, Totani piše da živi izvanzemaljci nisu nužan uvjet.
“Moj dojam je da bi panspermija unutar Sunčevog sustava mogla biti moguća, jer znamo da se meteoriti s Marsa nalaze na Zemlji”, rekao je Totani Motherboard-u. “Međutim, to nije potrebno za objašnjenje podrijetla života na Zemlji.”
Što se tiče toga kako bi istraživači uopće počeli identificirati ove sićušne čestice prašine, tu stvari postaju zamršene. U svom radu Totani predlaže dva različita pristupa: prikupljanje prašine u svemiru prije nego što dosegne Zemlju ili ispitivanje mjesta na Zemlji gdje bi se te čestice mogle sačuvati, poput antarktičkog leda ili ispod morskog dna.
Iako bi druga opcija mogla biti lakša u smislu pristupačnosti, razlikovanje izvanzemaljskih biopotpisa od onih svojstvenih Zemlji neće biti lak zadatak. Slično tome, hvatanje ovih čestica u svemiru zahtijevat će širu infrastrukturu nego što trenutno postoji, iako je NASA uspješno demonstrirala pristup manjeg opsega za prikupljanje prašine s asteroida u svemiru.
U svakom slučaju, istraživači bi mogli biti zaglavljeni između svemirske stijene i tvrdog mjesta. “U principu, sastavi i izotopni omjeri potpuno različiti od zemaljskih zrna ili mikrofosila potpuno različiti od života na Zemlji mogli bi biti korisni za razlikovanje,” rekao je Totani. “No, u konačnici, bolji način je prikupljanje takvih zrna pomoću detektora postavljenih u svemiru.”
Kako sada stvari stoje, ovaj pristup je još uvijek samo “gruba teorijska ideja”, rekao je Totani. Prije nego što se donesu odluke o tome koji bi pristup mogao biti izvediviji ili korisniji, rekao je da će trebati rasprava među ostalim stručnjacima u tom području kako bi se utvrdilo vrijedi li ovu ideju istraživati.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
