Nova analiza upućuje da bi do 6 500 mjesečevih kratera promjera većeg od 1 kilometra moglo sadržavati naslage platine. Dodatno, do 3 350 takvih kratera moglo bi sadržavati vodu u obliku hidratiziranih minerala (minerali koji u kristalnoj strukturi vežu molekule vode), važnu za buduće misije. Autori zaključuju da bi ciljano istraživanje i eventualna eksploatacija na Mjesecu mogli biti izvediviji od rudarenja blisko-Zemljinih asteroida.
Zašto tražiti platinu na Mjesecu
Zemaljske zalihe plemenitih metala ograničene su, a klasično rudarenje nosi značajne okolišne troškove. U svemirskom kontekstu, lokalni izvori ključnih resursa smanjuju ovisnost o opskrbi sa Zemlje i otvaraju mogućnost industrijskih procesa in situ. Asteroidi su dugo smatrani prirodnim spremnicima plemenitih metala, uključujući platinu, no operativno su zahtjevni: Mali su, često se brzo vrte, pa njihove putanje i rotacije otežavaju pristup te kontrolu letjelice
Mjesec je stabilnija meta na predvidivoj udaljenosti i s dobro kartiranom površinom. Brojni udarni krateri svjedoče o povijesti sudara s tijelima različitog sastava. Pri udaru dio mete ispari, ali novija istraživanja pokazuju da znatan dio materijala može preživjeti i završiti u unutrašnjosti kratera. U velikim, složenim kraterima materijal i uzdignuta podloga usmjeravaju se prema središtu pa nastaje središnji vrh, gdje se materijal meteoroida može koncentrirati. Takva geometrija čini središnje vrhove pogodnim metama za daljinska mjerenja i kasnije uzorkovanje.
Procjena bogatih kratera i odnos prema vodi
U novom radu tim predvođen astronomom Jayanthom Chennamangalamom statistički je procijenio broj mjesečevih kratera koji su vjerojatno nastali udarima dviju skupina tijela: metalnih, uključujući ona s povećanim udjelom platine, te ugljikovih bogatih hidratiziranim mineralima. U procjenu su uključeni gubici materijala zbog visokih temperatura pri udaru i mogućnost da preživjeli materijal ostane fino raspršen u regolitu.
Procjena pokazuje da do 6 500 kratera promjera većeg od 1 kilometra može sadržavati platinu, uz napomenu da se ona može nalaziti u niskim koncentracijama raspršenim kroz regolit, što otežava izravno vađenje. Ako se potraga suzi na kratera promjera 19 kilometara i više s jasno izraženim središnjim vrhom, gdje je vjerojatnost koncentracije veća, broj kandidata pada na 38. Za vodu vezanu u hidratiziranim mineralima procijenjeno je do 3 350 kratera većih od 1 kilometra, a pri sužavanju na 19 kilometara i više sa središnjim vrhom ostaje 20 kandidata. Usporedba s procjenama bogatih blisko-Zemljinih asteroida iz ranije literature upućuje da Mjesec statistički nudi veći broj meta za traženje platine nego populacija pristupačnih asteroida.
Sljedeći koraci: identifikacija i tehnički pristup
Autori ne predlažu izravna slijetanja bez prethodne selekcije, nego sustavna daljinska opažanja iz mjesečeve orbite kako bi se identificirale najperspektivnije lokacije. Preporučeni pristup uključuje multispektralnu i hiperspektralnu spektroskopiju, termalno mapiranje i geofizička snimanja radi prepoznavanja mineraloških i geokemijskih indikatora prisutnosti platine te procjene dubine i raspodjele. Takvo kartiranje omogućilo bi izradu popisa prioriteta za buduće misije uzorkovanja, razvoj postupaka izdvajanja platine iz regolita s niskim koncentracijama te procjenu isplativosti zahvata na središnjim vrhovima velikih kratera.
Iako će rudarenje asteroida ostati dugoročna mogućnost, Mjesec trenutačno izgleda kao bliži i operativno realniji iskorak prema pribavljanju platine i vode za svemirske programe. Ključni kratkoročni cilj je precizno locirati kratere s najvećim potencijalom i potvrditi prisutnost ciljanih naslaga prije bilo kakvih terenskih demonstracija.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
