Astronautkinje sa Međunarodne svemirske postaje fotografirale su spektakularne oluje iz orbite, otkrivajući pojave koje sa Zemlje ne možemo vidjeti.
Dok promatramo oluju s tla, sve što vidimo su bljeskovi koji paraju oblake i gromovi koji tresu prozore. No, kako te iste munje izgledaju kada ih gledate iz svemira, s visine od 400 kilometara?
Odgovor donose dvije NASA-ine astronautkinje, Anne McClain i Nichole Ayers, koje trenutno borave na Međunarodnoj svemirskoj postaji. Na društvenim mrežama podijelile su niz fotografija spektakularnih električnih oluja snimljenih iz orbite — prizora koji ljudskom oku s tla ostaju potpuno skriveni.
Fotografije su nastale posebnom tehnikom koju je još ranih 2000-ih razvio astronaut Don Pettit. Kamera snima 120 fotografija u sekundi, bilježeći izboje svjetlosti koji traju tek djelić trenutka. Na snimkama oblaci iznutra svijetle u ljubičasto-plavim nijansama, stvarajući dojmljiv prizor koji podsjeća na auroru borealis — ali u tropskom pojasu i iznad oceana.
You may have heard me comment on the lightning storm beneath us as we got back into the airlock on Thursday.
I am so amazed by the view we have up here of our Earth’s weather systems – some of which are so big they even caught my eye on our spacewalk!
The very next day, I was… pic.twitter.com/Dh49EULQi8
— Nichole “Vapor” Ayers (@Astro_Ayers) May 5, 2025
Fenomeni koje možemo otkriti samo iz svemira
Osim estetskog dojma, ovakva promatranja donose i vrijedne znanstvene uvide. Iako su munje česta pojava, brojne njihove karakteristike još su uvijek slabo istražene. Neke su, poput “plavih mlazova” — snažnih električnih izboja koji se kreću iz oblaka prema svemiru, prvi put dokumentirane upravo iz orbite.
Zahvaljujući promatranjima iz svemira, znanstvenici su otkrili i pojavu tzv. “ubojitih elektrona” — visokoenergetskih čestica koje se tijekom grmljavine izbacuju iz atmosfere u svemir. Njihov utjecaj na Zemljinu magnetosferu i dalje nije u potpunosti razjašnjen, no jasno je da takve pojave imaju važnu ulogu u razumijevanju svemirskog vremena.
Snimke koje nadilaze znanost
This is what lightning looks like from the top down, all taken in the Alabama and Georgia regions. @astro_Pettit developed this photo technique, which was further practiced and passed on to me by my crewmate @Astro_Ayers.
The photos are taken at 120 frames per second, and the… pic.twitter.com/HVbVT0OQNY
— COL Anne McClain (@AstroAnnimal) May 21, 2025
Iako je primarna svrha ovih fotografija znanstvena, one su istovremeno i vizualni dokumenti rijetke ljepote. Osvijetljeni oblaci, slojevi atmosfere koji svjetlucaju u nijansama koje se s tla nikada ne vide, to su trenuci koje astronauti bilježe ne samo kao podaci, već i kao osobni doživljaj.
“Ne dokumentiramo svaki prizor zbog eksperimenata. Ponekad jednostavno snimimo ono što nas ostavi bez daha”, rekla je McClain. I upravo zato te fotografije završavaju u javnosti, ne kao dio znanstvenog rada, već kao podsjetnik koliko je naš planet nepredvidljiv, složen i vizualno fascinantan.
Tako da u svijetu zasićenom digitalnim sadržajem, teško je pronaći prizore koji nas zaista zaustave. No snimke oluja iz svemira, tih prirodnih eksplozija energije gledanih s visine od nekoliko stotina kilometara, podsjećaju nas na ono što svakodnevno propuštamo gledati. Dok astronauti kruže iznad Zemlje, mi na tlu imamo priliku, barem nakratko, vidjeti svijet njihovim očima.
🔵 Pridružite se razgovoru!
Imate nešto za podijeliti ili raspraviti? Povežite se s nama na Facebooku i pridružite se zajednici znatiželjnih istraživača u našem Telegram kanalu. Za najnovija otkrića i uvide, pratite nas i na Google Vijestima.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
