Pretvaranje pustinja u skladišta ugljika. Evo novog pristupa u borbi protiv klimatskih promjena.
Stručnjaci iz područja botaničkih znanosti vide ogromne suhe površine, poput pustinja, kao potencijalnu metodu za sekvestraciju ugljika. Kako bismo smanjili razine CO2 u atmosferi, neophodno je ne samo smanjiti emisije, već i uhvatiti i pohraniti već ispušteni višak ugljika.
Znanstveni tim predstavlja inovativnu ideju: pretvoriti suha ekosustava u učinkovite skladišta ugljika. Spajanjem specifičnih biljaka s određenim mikroorganizmima i tipovima tla, prirodni proces oksalat-karbonat mogao bi se intenzivirati, čime bi se stvorili podzemni rezervoari ugljika.
Znanstvena podloga ovog rješenja
Vodeći istraživač, botaničar Heribert Hirt s King Abdullah Sveučilišta za znanost i tehnologiju u Saudijskoj Arabiji, jasno ističe: “Da bismo se uspješno borili protiv klimatskih promjena, moramo ozeleniti pustinje.” Glavna prednost ovakvog pristupa? Ozelenjivanje pustinja neće konkurirati zemljištima namijenjenim poljoprivredi ili proizvodnji hrane.
Iako su mnogi upoznati s oksalatima zbog zdravstvenih problema poput bubrežnih kamenaca, u kontekstu suhih okoliša, neke biljke proizvode oksalate. Određeni mikroorganizmi u tlu koriste te oksalate za prehranu, pri čemu ostavljaju molekule karbonata u tlu. U pravim uvjetima, ti karbonati mogu stvoriti dugotrajne naslage kalcijevog karbonata.
Zašto suha zemljišta predstavljaju ključ?
Iako su šume izvrsne u hvatanju ugljika, njihova upotreba zahtijeva žrtvovanje dragocjenih poljoprivrednih površina. Upravo ovdje nastupaju pustinje, koje čine oko trećinu sve kopnene površine i ne utječu na poljoprivredne potrebe. Premda su trenutačno neplodne zbog nedostatka vode, mnoge biljke su razvile mehanizme preživljavanja u ovakvim uvjetima.
Biljke prilagođene sušnim uvjetima, posebno one koje proizvode oksalate, idealne su za skladištenje ugljika kada se uzgajaju u odgovarajućim uvjetima.
Poticanjem ovog prirodnog procesa na suhim zemljama, mogli bismo ove neplodne prostore pretvoriti u bogate ugljične ponore. Početkom s manjim “oazama plodnosti”, cilj je stvoriti zelene površine koje će se s vremenom povezivati, formirajući prostrane zelene tepihe. S pravilno usmjerenim strategijama, znanstvenici vjeruju da bi značajna poboljšanja u pohrani ugljika mogla biti vidljiva za manje od desetljeća.
Međutim, put do uspjeha neće biti lak. Uspjeh ove metode ovisi o nizu faktora, uključujući stopu rasta biljaka i dostupne resurse. Biljke u pustinjama rastu sporije zbog nedostatka vode. Osim toga, primjena ove strategije u različitim pustinjskim regijama zahtijevat će i financijsku i političku podršku.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
