Stvaranje asfaltiranih cesta i slijetališta na Mjesecu pomoću lasera koji tope lunarno tlo moglo bi postati stvarnost, sugerira studija objavljena u časopisu Scientific Reports. Iako su se eksperimenti izvodili na Zemlji s materijalom koji služi kao zamjena za lunarnu prašinu, rezultati istraživanja pokazuju potencijal ove tehnike za primjenu na Mjesecu. Međutim, autori naglašavaju potrebu za dodatnim usavršavanjem postupka.
Izazovi s lunarnom prašinom
Lunarna prašina predstavlja značajan izazov za vozila na Mjesecu. Zbog niske gravitacije, prašina lako postaje lebdeća, što može oštetiti opremu. Iz tog razloga, izgradnja cesta i slijetališta bit će ključna za smanjenje ovih problema, ali i za omogućavanje lakšeg kretanja po Mjesecu. Budući da je transport građevinskih materijala s Zemlje izrazito skup, važno je koristiti raspoložive resurse na Mjesecu.
Ginés-Palomares, Miranda Fateri i Jens Günster koristili su CO2 laser kako bi istopili materijal EAC-1A, razvijen od strane ESA kao simulacija lunarnog tla. Ovime su željeli pokazati kako se lunarna prašina može pretvoriti u čvrsti materijal pomoću koncentrirane solarne radijacije.
Laserske zrake
Tijekom eksperimenta, tim je testirao različite jačine i promjere laserskih zraka. Utvrdili su da preklapanje lasera može uzrokovati pucanje materijala. No, razvili su metodu korištenja lasera promjera 45 milimetara za stvaranje trokutastih oblika središnje praznine, veličine otprilike 250 milimetara. Prema autorima, ovi oblici bi mogli poslužiti kao temelj za izgradnju cesta i slijetališta na Mjesecu.
Za primjenu ove tehnike na Mjesecu, potrebno bi bilo prenijeti leću površine otprilike 2,37 metara kvadratnih s Zemlje kako bi se koristila kao koncentrator sunčeve svjetlosti. Malenost potrebne opreme čini ovu metodu atraktivnom za buduće misije na Mjesecu.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
