Više od 200 udaljenih planeta izvan Sunčeva sustava vjerojatno je znatno većih dimenzija nego što su to pokazivale dosadašnje procjene, pokazuje nova analiza američkih astronoma. Rezultat bi mogao iz temelja promijeniti način na koji znanstvenici procjenjuju gdje bi u svemiru mogao postojati život.
Astronomi egzoplanete ne mogu promatrati izravno. Umjesto toga, čekaju da planet prođe ispred svoje matične zvijezde i tada mjere neznatni pad u njezinoj svjetlini. Upravo iz te sjene izvlače informacije o veličini planeta.
“Zapravo promatramo sjenu planeta, a ne sam objekt”, rekao je Paul Robertson, profesor astronomije na Sveučilištu Kalifornije u Irvineu i suautor nove studije.
Problem nastaje kada se u blizini promatrane zvijezde nalazi druga zvijezda čija svjetlost dolazi do teleskopa. Taj dodatni sjaj može zamagliti pravu sliku, zbog čega planet djeluje manji nego što uistinu jest – jer manji objekt blokira manji udio ukupne svjetlosti.
Precizniji model korigira podatke
Nova analiza, objavljena u časopisu Astrophysical Journal Letters, djelo je doktorskog studenta Tea Hana i njegova tima sa UC Irvinea. Han je proučio stotine promatranja egzoplaneta koje je prikupila NASA-ina misija TESS (Transiting Exoplanet Survey Satellite), a zatim ih klasificirao prema načinu na koji su istraživačke skupine mjerile radijuse planeta.
Uz pomoć vlastitog računalnog modela procijenio je koliko je svaka mjera bila pristrana zbog svjetlosne kontaminacije iz okolnih izvora. U tome mu je pomogla i europska svemirska misija Gaia, koja s iznimnom preciznošću mapira položaje i svjetlinu zvijezda u Mliječnoj stazi.
“Podaci koje dobivamo od TESS-a u određenoj su mjeri kontaminirani, ali Teov model ih korigira bolje nego ijedan drugi u ovom području”, rekao je Robertson. “Rezultati upućuju na to da bi mnogi planeti zapravo mogli biti znatno veći nego što smo dosad mislili.”
Još manje ‘pravih’ Zemlji
Čak i prije ove studije znanstvenici su znali da su egzoplaneti slični Zemlji rijetki. No nova analiza dodatno smanjuje taj broj.
“Od svih jednostrukih planetarnih sustava koje je otkrio TESS, samo su tri planeta dosad smatrana sličnima Zemlji po sastavu”, rekao je Han. “S ovom novom korekcijom, čini se da su i oni zapravo veći nego što se dosad mislilo.”
To znači da ti planeti, umjesto da budu stjenoviti svjetovi poput Zemlje, vjerojatnije spadaju u kategoriju tzv. vodenih svjetova – planeta potpuno prekrivenih oceanima – ili su čak više nalik plinovitim divovima poput Urana i Neptuna.
Što to znači za potragu za životom?
Otkriće bi moglo utjecati na način na koji znanstvenici biraju mete za daljnja promatranja u potrazi za znakovima života. Iako vodeni svjetovi teoretski mogu podržavati život, oni vjerojatno nemaju uvjete slične Zemljinima – poput tektonike ploča, raznolikih kopnenih ekosustava ili atmosferske dinamike – koji omogućuju razvoj složenih oblika života.
“Ovo ima velike implikacije za naše razumijevanje egzoplaneta – uključujući, između ostalog, prioritizaciju ciljeva za promatranja svemirskim teleskopom James Webb, kao i za raspravu o tome postoji li u galaksiji zasebna populacija vodenih svjetova”, rekao je Robertson.
Novi kriteriji za buduće misije
Hanov tim sada planira primijeniti model na planete koji su dosad smatrani prevelikima da bi mogli biti nastanjivi. Time žele ponovno procijeniti njihovu stvarnu veličinu i fizičke karakteristike.
“Važno je da i druge istraživačke grupe postanu svjesne koliko svjetlosna kontaminacija može iskriviti podatke”, zaključio je Han. “Ako to zanemarimo, riskiramo da potpuno pogrešno procijenimo koji su svjetovi zapravo slični Zemlji – a koji nisu.”
Ivan je novinar, bloger i autor s više od 15 godina iskustva u digitalnim medijima. Piše o širokom spektru tema, uključujući svemir, astronomiju, znanost, povijest i arheologiju. Objavljuje kao gostujući autor u Večernjem listu, a kao stručni sugovornik gostovao je u emisijama na kanalima Science Discovery i History Channel. Osnivač je portala Kozmos.hr, prvog hrvatskog online magazina posvećenog popularizaciji znanosti i svemira.
