Astronomi sve ozbiljnije razmatraju mogućnost da se naš Mliječni put nalazi unutar ogromne kozmičke praznine, poznate kao Local Hole ili KBC praznina. Riječ je o strukturi promjera oko 1,8 milijardi svjetlosnih godina, što čini gotovo 2 posto promjera opažljivog svemira. Ako se potvrdi, ova činjenica mogla bi ponuditi rješenje za dugotrajni problem neslaganja u mjerenjima širenja svemira, poznat kao “Hubbleova napetost“.
Prva naznaka da svemir nije ravnomjerno ispunjen galaksijama došla je početkom 1980-ih. Tijekom istraživanja crvenog pomaka galaksija astronomi su primijetili identičan jaz u tri neovisna polja na sjevernoj nebeskoj hemisferi. Godine 1987. objavili su rezultate koji su upućivali na postojanje goleme praznine u distribuciji galaksija u smjeru zviježđa Volara (Boötes).
Tako je otkrivena takozvana Boötesova praznina, prostrano područje promjera oko 330 milijuna svjetlosnih godina. Premda se unutar njega ipak nalaze galaksije, njihova je gustoća daleko manja od očekivane. NASA je izračunala da bi u takvom volumenu trebalo postojati oko 2000 galaksija, no dosad ih je pronađeno tek 60. Astronom Greg Aldering slikovito je objasnio posljedice takve rijetkosti: “Da se Mliječni put nalazio u središtu Boötesove praznine, ne bismo znali da postoje druge galaksije sve do 1960-ih.”
Kako prenosi IFLScience, 2015. godine istraživači su pronašli dokaze o još većoj strukturi, takozvanoj KBC praznini, nazvanoj po znanstvenicima Keenan, Barger i Cowie. Njezina veličina procjenjuje se na oko 1,8 milijardi svjetlosnih godina, odnosno 1,91 posto promjera opažljivog svemira. Posebno je značajno da se Mliječni put, prema sadašnjim podacima, nalazi u njezinu središnjem dijelu.
Kozmološke posljedice i napetost Hubblea
Kao ni Boötesova, ni KBC praznina nije potpuno prazna, nego predstavlja područje smanjene gustoće materije, između 15 i 50 posto u odnosu na okolne regije. Sama činjenica da u našem lokalnom području ima manje galaksija nego drugdje već je snažan argument za postojanje ovakve strukture.
Ono što ovu hipotezu čini posebno zanimljivom jest poveznica s tzv. Hubbleova napetost. Riječ je o neslaganju između dvaju načina mjerenja stope širenja svemira. Analize kozmičkog mikrovalnog pozadinskog zračenja (CMB), svjetlosti nastale 400.000 godina nakon Velikog praska, pokazuju brzinu od 67,4 kilometra u sekundi po megaparseku (1 Mpc = 3,26 milijuna svjetlosnih godina). Lokalna opažanja, temeljena na “standardnim svijećama” poput supernova tipa Ia i promjenjivih zvijezda Cepheida, daju veću vrijednost. oko 73 kilometra u sekundi po megaparseku.
Astrofizičar Indranil Banik sa Sveučilišta Portsmouth ističe da bi lokalna praznina mogla objasniti ovu razliku: “Ako se naša galaksija nalazi blizu središta goleme praznine, gravitacija bi povlačila materiju prema gušćem rubu, a praznina bi s vremenom postajala sve rjeđa. Posljedica je prividno brže lokalno širenje svemira.”
Za ovakav scenarij praznina bi morala biti barem 20 posto manje guste od prosjeka, a Mliječni put smješten blizu njezina centra. Iako su dosadašnji podaci u skladu s tom mogućnošću, znanstvenici naglašavaju da su potrebna dodatna mjerenja. Ako se hipoteza potvrdi, moglo bi to značiti da jedno od temeljnih načela moderne kozmologije, pretpostavka da svemir na najvećim razmjerima izgleda ujednačeno, treba ozbiljno preispitati.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
