Na dalekoj strani Mjeseca, zaklonjenoj od Zemlje, vlada potpuna radijska tišina. Upravo ta osobina mogla bi omogućiti čovječanstvu da prvi put zaviri u najmračniju epohu svemira.
Najveći radijski opservatoriji na svijetu — od VLA-a u Novom Meksiku i Parkesa u Australiji do FAST-a u Kini — svakodnevno otkrivaju informacije o kvazarima, dalekim kozmičkim oblacima, galaktičkim skupinama i neutronskim zvijezdama. Pogled na svemir kroz radijske valove razotkriva dinamiku svemira na način koji nijedan drugi spektar ne može.
No ti teleskopi dijele zajednički problem: naša tehnologija. Čak i u najzabačenijim pustinjama planeta, ometaju ih frekvencije iz mobilnih uređaja, televizijskih i radijskih odašiljača, avionskih komunikacija, pa čak i GPS satelita.
Kako bi izbjegli tu buku, astronomi grade opservatorije daleko od naseljenih područja. Najveći u povijesti, Square Kilometer Array, trenutno nastaje u nenaseljenim dijelovima Australije i Južne Afrike. Ali ni ta pustinja nije dovoljno tiha za ono najvrijednije, signal iz vremena prije nego što su prve zvijezde zasjale.
Lov na signal iz doba …prije zvijezda?
Tijekom razdoblja poznatog kao kozmičko mračno doba, svemir nije imao zvijezde, galaksije ni planete. No tada je postojao signal, slaba emisija neutralnog vodika koja nosi informacije o tamnoj tvari i početnom oblikovanju svemirskih struktura.
Taj signal, međutim, gotovo je nemoguće detektirati sa Zemlje. Suviše je slab, a Zemlja je prepuna radijskog šuma. Unatoč desetljećima pokušaja, taj najraniji trag svemira i dalje nam izmiče.
Mjesec, koji je plimno zaključan, uvijek istu stranu okreće prema Zemlji. Nasuprot tome, njegova zaklonjena hemisfera zauvijek ostaje u sjeni radijskog zagađenja. Upravo to čini farside Mjeseca najtišim radijskim okolišem u Sunčevu sustavu.
Upravo ta tišina mogla bi omogućiti izgradnju opservatorija koji bi prvi put u povijesti mogao uhvatiti signal iz mračnog doba svemira. No da bi to bilo izvedivo, potrebno je razmisliti o tehnologiji, logistici, i ciljevima.
NASA-in plan: pretvoriti krater u teleskop
Jedna od najambicioznijih zamisli dolazi iz Jet Propulsion Laboratoryja: Lunar Crater Radio Telescope. Plan predviđa korištenje autonomnih rovera koji bi sletjeli na rub pogodnog kratera. Svaki bi razvio tanke žice niz stjenke kratera, spajajući ih u središtu gdje bi se nalazio prijemni modul.
Na taj bi način cijeli krater postao jedan golemi radijski teleskop, veći nego što bi se ikad mogao izgraditi na Zemlji. Iako bi njegova konstrukcija bila improvizirana u odnosu na zemaljske standarde, radijska čistoća te regije na Mjesecu učinila bi ga iznimno osjetljivim.
Alternativa dolazi u obliku koncepta FARSIDE (Farside Array for Radio Science Investigations of the Dark ages and Exoplanets). Umjesto jednog “tanjura”, ovaj pristup predviđa mrežu malih landera i rovera koji bi razvukli desetke kilometara žica po mjesečevoj površini.
Rezultat bi bila koordinirana mreža radijskih prijamnika, sposobna za visoko rezolucijsko mapiranje svemira iz razdoblja prije zvijezda, ali i za proučavanje egzoplaneta i kozmičkih struktura.
Oba projekta zahtijevaju napredne autonomne sustave, logističku podršku u neprijateljskom okolišu i, potencijalno, korištenje lokalnih resursa kako bi se izbjeglo stalno slanje materijala sa Zemlje.
Gdje je granica između znanosti i industrije?
Da bi takvi opservatoriji funkcionirali, potrebna je složena infrastruktura: komunikacijski sateliti, stalni izvori energije, pa možda i rudarska postrojenja. Sve to podsjeća na početke industrijalizacije.
Iako je cilj znanstven, tehnologija potrebna za njegovo ostvarenje može lako otvoriti vrata komercijalnim interesima, od iskorištavanja resursa do turističkih projekata.
Pitanje je: možemo li razviti Mjesec isključivo za znanost? Ako pristupimo pažljivo, strateški i s jasnim granicama, možda možemo. No znanstvena svrha mora ostati u središtu, ili će prvi teleskopi na Mjesecu vrlo brzo dijeliti prostor s prvim kockarnicama.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
