Australski znanstvenici otkrili signal iz orbite – a izvor je satelit za koji se vjerovalo da je zauvijek utihnuo.
Zamislite ovo: satelit lansiran prije 60 godina — koji nije poslao nijedan signal od 1967. — odjednom odašilje snažan, ali iznimno kratak radio-impuls prema Zemlji. Upravo to dogodilo se 13. lipnja 2024., kada su znanstvenici u Australiji detektirali emisiju koja, isprva, nije imala nikakvo očito objašnjenje.
Istraživači sa Sveučilišta Curtin i opservatorija ASKAP (Australian Square Kilometre Array Pathfinder) zabilježili su impuls koji je trajao kraće od 30 nanosekundi i dosezao snagu od najmanje 300 kilojanskyja, u frekvencijskom rasponu od 695 do 1031 megaherca. No iznenađenje je uslijedilo tek nakon analize podataka — signal nije stigao iz dubokog svemira, već iz orbite, točnije s pozicije NASA-inog satelita Relay 2, lansiranog još 1964. godine.
Satelit koji je prenosio povijest
Relay 2 bio je dio NASA-ina eksperimentalnog programa komunikacijskih satelita. Njegov prethodnik, Relay 1, lansiran 1962., upisan je u povijest kao prvi satelit koji je omogućio televizijski prijenos između SAD-a, Europe i Japana — uključujući i emitiranje vijesti o atentatu na Johna F. Kennedyja.
Relay 2 poletio je dvije godine kasnije. Iako je formalno prestao s radom već 1965., njegovi transponderi su povremeno bilježeni do 1967., nakon čega je potpuno utihnuo. Tijekom više od pola stoljeća nije zabilježen nijedan znak aktivnosti — sve do sada.
Što je izazvalo signal?
Premda bi ideja o satelitu koji se “probudilo” iz svemirske hibernacije mogla zvučati kao početak SF-filma, znanstvenici nude realnije — ali podjednako fascinantno — objašnjenje.
Najizgledniji uzrok je elektrostatičko pražnjenje (ESD). Sateliti u orbiti, osobito oni bez aktivnog sustava zaštite, mogu akumulirati električni naboj na svojoj površini. Ako dođe do nagle redistribucije tog naboja, dolazi do pražnjenja koje može proizvesti kratki, ali snažni radio-signal. Slični su fenomeni već ranije zabilježeni pomoću teleskopa Arecibo, ali na mnogo dužim vremenskim skalama — u redovima mikrosekundi. Ovaj je trajao tek desetine nanosekundi.
Druga moguća teorija uključuje udar mikrometeoroida. Takvi udari, iako često nevidljivi golim okom, mogu izazvati naglu emisiju plazme i elektromagnetskog zračenja. Upravo jedan takav mikrometeoroid 2022. godine oštetio je rusku letjelicu Sojuz i umalo ugrozio povratak astronauta s Međunarodne svemirske postaje.
Kad se sateliti “probude”
Iako Relay 2 vjerojatno nije ponovno aktiviran u klasičnom smislu, povijest poznaje tzv. “zombi-satelite” — letjelice koje su godinama smatrane izgubljenima, a onda su se iznenada ponovno oglasile.
Jedan od poznatijih primjera je Galaxy 15, telekomunikacijski satelit koji je 2010. izgubio kontakt sa Zemljom i napustio svoju orbitalnu poziciju. Osam mjeseci kasnije sam se resetirao, a operater Intelsat ga je uspio vratiti u radnu orbitu.
Još fascinantniji je slučaj amaterskog satelita AMSAT-OSCAR 7, lansiranog 1974. godine. Nakon kvara baterije 1981., misija je proglašena završenom — sve do lipnja 2002., kada je satelit iznenada ponovno počeo emitirati signal, 21 godinu kasnije.
Signal koji je zabilježen iz blizine Relay 2 satelita, iako kratak i enigmatičan, ima potencijalno veliku znanstvenu vrijednost. Bolje razumijevanje ESD izboja i posljedica mikrometeoroidnih udara pomaže ne samo u zaštiti aktivnih letjelica, već i u preciznijem tumačenju podataka u radio-astronomiji.
Ovakvi impulsi, ako se ne prepoznaju ispravno, mogu izgledati kao da dolaze iz dubokog svemira, što može zbuniti znanstvenike koji proučavaju rane faze svemira ili traže signale nepoznatog porijekla.
