Pitanje postojanja života na Crvenom planetu ponovno je u središtu pozornosti znanstvene zajednice. Nakon što je NASA-in rover Curiosity u drevnom mulju kratera Gale otkrio intrigantne organske spojeve, nova analiza sugerira nešto neočekivano. Naime, poznati nebiološki procesi, poput udara meteorita ili geološke aktivnosti, jednostavno nisu dovoljni da objasne količinu pronađenih molekula. Ovaj zaključak otvara vrata hipotezi koju su se mnogi bojali izgovoriti, mogućnosti da su u stvaranju ovih spojeva “prste” imali biološki procesi.
Priča se zakotrljala još u ožujku 2025. godine, kada su znanstvenici u uzorcima stijena, koje je analizirao kemijski laboratorij rovera Curiosity, identificirali male količine dekana, undekana i dodekana. Riječ je o dosad najvećim organskim spojevima otkrivenim na Marsu, a istraživači pretpostavljaju da bi moglo biti riječ o fragmentima masnih kiselina, očuvanih u sedimentnim stijenama. Iako na Zemlji masne kiseline uglavnom proizvode živi organizmi, one mogu nastati i geološkim putem, što je znanstvenike isprva ostavilo u nedoumici.
Tragovi kozmičkog zračenja
Kako sami podaci s Curiosity rovera nisu bili dovoljni za konačan sud o podrijetlu molekula, tim je proveo detaljnu studiju kako bi procijenio mogu li poznati izvori, poput meteorita koji bombardiraju površinu planeta, objasniti zatečene količine. Koristeći laboratorijske eksperimente s radijacijom i napredne matematičke modele, znanstvenici su uspjeli “vratiti sat” oko 80 milijuna godina unatrag. To je, naime, razdoblje tijekom kojeg su analizirane stijene bile izložene nemilosrdnom kozmičkom zračenju na površini Marsa.
Cilj je bio procijeniti koliko je organskog materijala moralo biti prisutno u stijeni prije nego što ga je dugotrajna izloženost radijaciji počela uništavati. Rezultati su bili iznenađujući: izvorna količina morala je biti znatno veća nego što bi to tipični nebiološki procesi mogli proizvesti. Upravo taj nesklad naveo je autore studije, objavljene u časopisu Astrobiology, na hrabar zaključak, budući da geologija i meteoriti ne nude potpuno objašnjenje, razumno je postaviti hipotezu da su te spojeve mogli formirati živi organizmi.
Unatoč uzbudljivim rezultatima, znanstveni tim poziva na oprez. Naglašavaju da je potrebno provesti dodatna istraživanja kako bismo bolje razumjeli kojom se točno brzinom organske molekule raspadaju u specifičnim uvjetima kakvi vladaju na Marsu. Prije nego što se donesu bilo kakvi definitivni zaključci o prisutnosti ili odsutnosti života, moramo u potpunosti razumjeti kemijsku povijest Crvenog planeta. Ovo otkriće možda nije konačan dokaz izvanzemaljskog života, ali je svakako jedan od najuvjerljivijih tragova na koje smo dosad naišli
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
