Dok pišem knjigu o budućnosti Marsa, sve mi je jasnije da kolonizacija Crvenog planeta neće ovisiti samo o velikim raketama, hrabrim posadama i uspješnim slijetanjima. Jedna od najvećih prepreka bit će mnogo tiša i praktičnija: svakodnevna logistika. Metal, rezervni dijelovi, alati, gorivo, popravci i zalihe mogli bi odlučiti hoće li prvo marsovsko naselje doista opstati ili će ostati trajno vezano uz Zemlju.
Upravo zato nova studija o rudarenju asteroida za potrebe budućeg Marsa otvara zanimljivo pitanje. Ako ljudi jednog dana ondje počnu graditi trajniju prisutnost, možda neće svaku ključnu sirovinu morati čekati sa Zemlje. Dio materijala mogao bi dolaziti iz samog Sunčeva sustava.
Gradnja trajnog naselja na Marsu neće ovisiti samo o tome možemo li ondje dopremiti ljude, izgraditi nastanjive prostore i održati posadu na životu. Jednako važno bit će pitanje koje zvuči manje spektakularno, ali je za dugoročan opstanak presudno: odakle će dolaziti metal, rezervni dijelovi i sirovine za svakodnevno održavanje novog svijeta?
Nova studija istraživača švicarskog EPFL-a pokušava izračunati može li se dio tog problema riješiti rudarenjem asteroida i dopremom metala izravno na Mars. Zaključak nije jednostavno potvrdan, ali je dovoljno jasan da promijeni način razmišljanja o budućoj marsovskoj logistici. Takav opskrbni lanac mogao bi biti izvediv, ali samo uz pažljiv odabir asteroida i uz proizvodnju dijela goriva u svemiru.
Marsovsko naselje trebat će više od hrane, vode i kisika
Svako ozbiljno naselje na Marsu trebat će hranu, vodu i kisik. To su osnovni preduvjeti preživljavanja. No čim se razmišlja o godinama, desetljećima i širenju infrastrukture, pojavljuje se drugo pitanje: kako održavati sustave koji će se neizbježno trošiti i kvariti?
Marsovskoj infrastrukturi trebat će čelik za konstrukcije, aluminij za opremu, željezo za alate i niz metalnih dijelova za svakodnevni rad. Filtri, nosači, spojevi, kućišta, pričvršćivači, elementi energetskih sustava, dijelovi vozila i oprema za rad na površini neće trajati vječno.
Na Zemlji je to rutinski industrijski problem. Dio se zamijeni, alat se naruči, materijal stiže iz skladišta ili tvornice. Na Marsu isti model postaje ozbiljna slabost.
Slanje tereta na Mars ostaje iznimno skupo i sporo. Već jedna tona korisnog tereta može stajati desetke milijuna eura, a put do Marsa traje između šest i devet mjeseci, ovisno o položaju Zemlje i Marsa u njihovim orbitama. Takav ritam može podržati pojedinačne misije, ali teško može biti temelj naselja koje mora funkcionirati iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu.
Zato se budućnost Marsa neće rješavati samo u pilotskoj kabini, laboratoriju za održavanje života ili sustavima za proizvodnju kisika. Rješavat će se i u skladištima, radionicama, opskrbnim rutama i proizvodnji materijala daleko od Zemlje.
Metalni asteroidi kao industrijska pozadina kolonizacije
Sunčev sustav sadrži milijune asteroida. Neki su posebno zanimljivi za buduću svemirsku industriju jer nisu tek kamena tijela. Asteroidi tipa M bogati su metalima, ponajprije željezom i niklom, ali mogu sadržavati i druge vrijedne materijale.
U teoriji, takvi asteroidi mogli bi postati golema skladišta sirovina. U praksi, samo postojanje metala nije dovoljno. Ako je asteroid predaleko, ako zahtijeva previše energije za prilaz ili ako se materijal s njega ne može isplativo dopremiti do Marsa, njegova vrijednost ostaje uglavnom teorijska.
Zato nova studija ne postavlja samo široko pitanje može li se rudariti u svemiru. Ona računa koji bi asteroidi uopće mogli imati smisla kao dio stvarnog opskrbnog lanca prema Marsu.
Istraživači su koristili računalni model koji provjerava tisuće mogućih kombinacija. U obzir su uzeli energiju potrebnu za putovanje između asteroida i Marsa, količinu metala koja bi se mogla izdvojiti te gorivo potrebno za nastavak misije ili povratak.
Tu se pokazuje koliko je izbor cilja važan. Asteroid može sadržavati korisne metale, ali pogrešna ruta ili nepovoljan položaj mogu poništiti svaku prednost. Loše odabran cilj mogao bi potrošiti više goriva nego što bi isporučeni materijal opravdao.
Gorivo proizvedeno u svemiru mijenja cijelu računicu
Posebno zanimljiv dio studije odnosi se na gorivo. Ako bi svaka misija prema asteroidima morala nositi sve gorivo sa Zemlje, cijeli bi sustav vrlo brzo postao preskup i pretežak.
Istraživači zato u model uključuju mogućnost proizvodnje goriva izravno u svemiru. Dio asteroida sadrži vodeni led i spojeve bogate ugljikom, sirovine koje bi se uz odgovarajuću obradu mogle iskoristiti za proizvodnju raketnog goriva na samom mjestu rudarenja.
To bitno mijenja cijelu logistiku. Asteroid više nije samo izvor metala, nego i mjesto na kojem se letjelica može opskrbiti za daljnji put. Umjesto da sav teret i svo gorivo kreću sa Zemlje, dio potrebnih resursa dolazio bi iz samog Sunčeva sustava.
Takav pristup svemirsku logistiku približava pravoj infrastrukturi. Ne jednoj misiji, ne jednom letu i ne jednom spuštanju, nego mreži ruta, resursa i opskrbnih točaka koje bi mogle podupirati dugotrajan rad izvan Zemlje.
Za Mars je to posebno važno. Naselje koje čeka svaku tonu metala sa Zemlje ostaje ranjivo. Naselje koje dio sirovina može dobivati iz okolnog svemira počinje nalikovati početku samostalnijeg sustava.
Moguće, ali daleko od jednostavnog
Prema rezultatima studije, postoje konkretni asteroidi koji su dovoljno dostupni da bi se mogli uklopiti u tehnološki izvediv opskrbni lanac prema Marsu. Presudni su energetski trošak putovanja, količina korisnog materijala i mogućnost proizvodnje goriva iz lokalnih sirovina.
To ne znači da su rudnici na asteroidima pred vratima. Treba riješiti vađenje materijala, preradu, automatizaciju, navigaciju, energetiku, pouzdanost robotskih sustava i transport prema Marsu. Svaki od tih koraka nosi ozbiljne tehničke izazove.
No vrijednost studije je u tome što pokazuje da ideja nije samo zgodna svemirska maštarija. Problem se može matematički razraditi. Mogu se usporediti ciljevi, rute, masa, gorivo i isporuka. Može se izračunati kada asteroid ima smisla, a kada bi bio samo preskupa zabluda.
Buduća marsovska naselja neće trebati samo astronaute, znanstvenike i inženjere. Trebat će im opskrbni lanac. Trebat će im materijal za popravke, gradnju i širenje. Trebat će im način da ne ovise o svakoj pošiljci sa Zemlje.
Ako ljudi jednom počnu graditi trajniju prisutnost na Marsu, dio odgovora možda neće biti na samom planetu. Mogao bi kružiti oko Sunca, u metalnim asteroidima koji su dosad uglavnom bili promatrani kao ostaci nastanka Sunčeva sustava, a u budućnosti bi mogli postati sirovinska osnova prvih ljudskih naselja izvan Zemlje.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
Izvori i publikacija
Serena Suriano et al, Asteroid Mining to Sustain a Mars Colony: A Logistics Point of View, arXiv (2026). DOI: 10.48550/arxiv.2604.18664
DOI: DOI: 10.48550/arxiv.2604.18664
Časopis / izvor: arXiv (2026). DOI: 10.48550/arxiv.2604.18664
