Na udaljenosti od gotovo 25 milijardi kilometara od Zemlje, jedan glazbeni signal upravo je krenuo prema povijesti. U režiji Europske svemirske agencije, izvedba najpoznatijeg valcera Johanna Straussa pretvorena je u elektromagnetske valove i poslana prema sondama Voyager 1 i Voyager 2 — gotovo pola stoljeća nakon što su napustile Zemlju.
Iako je “Na lijepom plavom Dunavu” postao nezaobilazan simbol svemira zahvaljujući kultnoj sceni u Kubrickovom filmu 2001: Odiseja u svemiru, ta glazba nikada nije našla svoje mjesto na Zlatnoj ploči, poznatom nosaču zvuka lansiranom sa sondama 1977. godine kako bi eventualnim izvanzemaljskim civilizacijama predstavio kulturni profil čovječanstva.
Upravo taj propust bio je povod za glazbeni događaj bez presedana — “međuzvjezdani koncert” organiziran povodom 200. obljetnice Straussova rođenja. Direktor Bečke turističke zajednice Norbert Kettner opisao je valcer kao “pravu neslužbenu svemirsku himnu”, a ESA je odlučila to i simbolički potvrditi.
Kako je međuzvjezdani koncert stigao do Voyagera
Signal je poslan s 35-metarske antene u španjolskom Cebrerosu, jednom od glavnih komunikacijskih centara Europske svemirske agencije. Prije slanja, izvedba je digitalizirana i pretvorena u elektromagnetske valove koji su zatim emitirani prema svemiru brzinom svjetlosti. Do sonde Voyager 1, koja se trenutačno nalazi oko 167 astronomskih jedinica (AU) od Zemlje, signal je putovao nešto više od 23 sata. Gotovo jednako vrijeme bilo je potrebno i da stigne do Voyager 2.
Premda ni jedna sonda nema mogućnost reprodukcije signala, simbolika prijenosa nije bila u tehničkom odgovoru, nego u poruci — ispraviti ono što je jednom propušteno i podijeliti glazbu s kozmičkim prostranstvima. Kako je rekao Jan Nast, direktor Bečkog simfonijskog orkestra koji je vodio cijeli projekt, “glazba je univerzalni jezik koji nadilazi granice i nosi poruku nade i radosti”.
Glazba koja je trebala biti dio Zlatne ploče
Originalna Zlatna ploča, sastavljena od strane NASA-inog tima uz pomoć Carla Sagana, uključivala je odabrane glazbene komade poput Bachova Brandenburškog koncerta, Beethovenove Pete simfonije i Chuck Berryjeve Johnny B. Goode. Izostanak Straussovog valcera mnogi su smatrali značajnim propustom, osobito zbog njegove asocijacije s vizualnim prikazima svemira u popularnoj kulturi.
No ovo nije prvi put da se Straussova glazba povezivala sa svemirskim misijama. Tijekom pristajanja NASA-ine letjelice Discovery uz Međunarodnu svemirsku postaju 2001. godine, ista melodija dočekala je astronaute u jednom od najprikladnijih mogućih glazbenih trenutaka.
Iako je mala vjerojatnost da će netko “tamo vani” čuti ovaj koncert, ideja da glazba nastavlja svoje putovanje svemirom — možda vječno — nosi poruku dostojnu epohe koja je Voyagere poslala izvan granica Sunčeva sustava. A možda, u nekoj dalekoj budućnosti, valcer s obala Dunava zaista dotakne nečije nepoznato uho.
🔵 Pridružite se razgovoru!
Imate nešto za podijeliti ili raspraviti? Povežite se s nama na Facebooku i pridružite se zajednici znatiželjnih istraživača u našem Telegram kanalu. Za najnovija otkrića i uvide, pratite nas i na Google Vijestima.
