U svojih 15 godina u orbiti oko Crvenog planeta, Mars Reconnaissance Orbiter poslao nam je stotine tisuća slika marsovske površine otkrivajući bezbroj nikad viđenih obilježja i krajolika.
Svemirska letjelica Mars Reconnaissance Orbiter (MRO) lansirana je prije gotovo 16 godina, u kolovozu 2005., a 10. ožujka sljedeće godine, nakon sedmomjesečnog leta, dosegla je orbitu Crvenog planeta. Njegova je zadaća bila i još uvijek je prikupljati dnevne podatke o atmosferi i površini Marsa. Prati Marsovsko vrijeme i skenira ledeno podzemlje.
Uz to, MRO je opremljen znanstvenom eksperimentalnom kamerom visoke razlučivosti (HiRISE) koja može snimati slike predmeta veličine blagovaonskog stola s visine od 300 kilometara. Ukupno je tijekom misije MRO snimio oko 400 tisuća slika.
Sve u svemu, Marsov izviđački orbiter je najveći izvor slika marsovske površine. Zahvaljujući njegovom radu, znanstvenici su pronašli brojna revolucionarna otkrića o površini Marsa, njegovim neprekidnim morima pješčanih dina i njegovoj prošlosti.
Bez sumnje, svi su barem nedavno vidjeli marsovske dine. Slike s HiRISE kamera Mars Reconnaissance Orbiter-a često postaju viralne, pogotovo kada iza njih stoji potpuno novo otkriće o Crvenom planetu.
Pješćane dine na Marsu
Zanimljivo je da u dalekoj prošlosti nitko nije očekivao da će na Marsu pronaći tako masivne dine, budući da je atmosfera Crvenog planeta nevjerojatno tanka – 0,6 posto Zemljine. Ipak, pješčane dine na Marsu postoje i nastavljaju migrirati svake godine, iako puno sporije nego što bi se to dogodilo na Zemlji.
Jedno od najvećih pitanja za planetarne znanstvenike u prošlosti bilo je jesu li pješčane dine na Marsu prastare i neaktivne, jesu li nastale davno kad je Mars bio daleko gostoljubiviji planet. Na slikama su se ove strukture uvijek činile nepromijenjenima
Stoga je bilo općeprihvaćeno da su dine nastale u dubokoj prošlosti kada je na Marsu postojala stabilna atmosfera. Pretpostavljalo se da je snažni vjetar pomicao ove dine, ali u jednom su se trenutku smrznule.
https://kozmos.hr/nasa-objavila-video-povijesnog-slijetanja-na-mars/
Ranije stvoreni atmosferski modeli Marsa sugerirali su da se snažni vjetar koji može pomicati pijesak rijetko pojavljuje na Crvenom planetu. Na njihovo iznenađenje, na kraju su istraživači otkrili da većina pješčanih dina na Marsu ostaje aktivna i kreće se kroz razne krajolike.
Nisu sve Marsovske dine prastare i smrznute
Primjerice, prošle godine znanstvenici su ponovno analizirali slike mega dina i doslovno ih razložili na piksele. Otkrili su da su divovske dine, za razliku od manjih pješčanih dina, sastavljene od dvije različite veličine zrna pijeska. Neki od njih su teži, pa bi ih ionako bilo teško premjestiti.
Međutim, usporedba slika pokazala je da se divovske dine kreću. Istraživači su usmjerili svoju pozornost na proučavanje dva nalazišta u blizini ekvatora Marsa: kratera McLaughlin i ravnice Nili-Fosse.
Tražili su znakove kretanja uspoređujući time-lapse slike svake lokacije u intervalima od 7,6, odnosno 9,4 godine. Pokazalo se da mega dine u obje regije napreduju za oko 10 centimetara godišnje.
U ovom su slučaju članovi tima sugerirali da vjetrovi na Marsu mogu ubrzati sitna zrnca pijeska. Ta se zrna počinju kotrljati i poskakivati, ubrzavajući brzinu. Kad se suoče s većim zrncima pijeska, pokrećuju ih.Sličan proces puzanja izazvanog udarom uočava se i na Zemlji.
Sveukupno, bilo je mnogo sličnih studija u posljednjem desetljeću koje su potvrdile teorije da su pješčane dine na Marsu u pokretu, iako puno sporije od pješčanih dina na Zemlji. Na kraju, ništa ne bi bilo moguće bez Mars Reconnaissance Orbiter-a koji svake godine šalje na tisuće slika.
Slijedite ovaj link ako želite vidjeti desetine tisuća slika Marsovske površine.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram-t.mt/kozmoshr
