Iako nijedan čovjek još nije kročio na Mars, tragovi ljudske prisutnosti na tom planetu su neosporni. Još od 1971. godine, kada se sovjetska letjelica Mars 2 srušila na površinu, ostaci različitih misija gomilaju se na Marsu, pretvarajući ga u neobičan muzejski prostor svemirskih istraživanja. Marsovom površinom danas su raspršeni dijelovi rovera, odbačeni padobrani i možda čak mikroorganizmi sa Zemlje koji su tamo dospjeli nenamjerno.
Premda bi se sve to moglo nazvati svemirskim otpadom, istraživači tvrde da ti artefakti imaju iznimnu povijesnu vrijednost.
Poziv na očuvanje prvih ljudskih tragova na drugom svijetu
Tim antropologa predvođen Justinom Holcombom sa Sveučilišta Kansas poziva svemirske agencije poput NASA-e da izrade detaljan katalog svih ljudskih objekata ostavljenih na Marsu. Predlažu korištenje postojećih modela, poput Registra objekata lansiranih u svemir Ujedinjenih naroda, kao temelja za taj popis. Holcomb naglašava kako je važno očuvati ove artefakte prije nego što ih surovi uvjeti na Marsu unište.
“Ovo nisu bezvrijedni komadi otpada—riječ je o baštini,” objašnjava Holcomb. “Smeće se uklanja, dok se baština mora sačuvati za buduće generacije.”
Na Zemlji se pojam svemirskog otpada uglavnom odnosi na sve veću količinu ostataka u orbiti koji predstavljaju prijetnju satelitima i svemirskim misijama. Američko ministarstvo obrane prati više od 27.000 većih objekata u orbiti, dok bezbroj manjih komadića, koji se kreću brzinom do 25.000 km/h, predstavlja potencijalnu opasnost.
Na Marsu, situacija je drugačija. Artefakti razbacani po površini nisu samo smeće već i vremenska crta ljudskog istraživanja. NASA je 2012. godine sastavila sličan popis za Mjesec, u kojem se nalazi oko 800 predmeta, uključujući alate, kamere, znanstvene instrumente i vrećice s otpadom astronauta. Cilj tog kataloga nije bio upravljanje otpadom, već očuvanje povijesnog zapisa prvih ljudskih koraka u svemiru.
Marsova okolina prijeti očuvanju artefakata
Za razliku od Mjeseca, Mars predstavlja jedinstvene izazove za očuvanje artefakata. Njegovu površinu stalno oblikuju snažne prašne oluje, ekstremne hladnoće i kozmičko zračenje. Zapanjujući primjer je vrtlog prašine visok gotovo 20 kilometara koji je snimila letjelica Mars Reconnaissance Orbiter. Iako takvi vrtlozi ponekad očiste površinu, češće ostavljaju još više prašine.
NASA-in lander InSight, koji je prestao s radom 2022. godine zbog nakupljene prašine na solarnim panelima, sada je gotovo nevidljiv pod debelim slojem tla. Slično je i s polomljenom lopaticom helikoptera Ingenuity, koja se već stapa s krajolikom.
Holcomb upozorava da vrijeme istječe za mnoge od ovih ranih artefakata. “Rover Spirit, na primjer, nalazi se u blizini pješčanih dina koje će ga uskoro potpuno zatrpati. Jednom kad se to dogodi, njegovo pronalaženje bit će gotovo nemoguće,” ističe.
Trenutno NASA nema službeni plan za centralizaciju evidencije o ostacima misija na Marsu. No, svaki tim koji radi na misijama vodi vlastite detaljne zapise o opremi, što znači da bi objedinjavanje tih podataka moglo biti izvedivo. Holcomb smatra da je taj korak nužan jer ovi objekti predstavljaju početne faze ljudskog širenja u svemir.
“Ovi artefakti su poput drevnih alata pronađenih na Zemlji—simboliziraju početak nove ere,” zaključuje Holcomb. “Ako ne poduzmemo nešto uskoro, riskiramo gubitak ključnog dijela naše povijesti na drugom svijetu.”
