Novo istraživanje donosi važne spoznaje o širenju kulture Clovis, prve poznate paleoindijanske zajednice u Sjevernoj Americi. Analizom prehrane djeteta koje je živjelo prije gotovo 13.000 godina na području današnje Montane u SAD-u, znanstvenici su zaključili da su pripadnici ove kulture bili specijalizirani lovci na mamute. Ovaj način prehrane mogao je igrati ključnu ulogu u njihovoj sposobnosti brzog širenja na prostranom kontinentu.
Povijesni tragovi iz Montane
Kultura Clovis ostavila je prepoznatljiv arheološki trag diljem Sjeverne Amerike, od Kanade do Meksika, zahvaljujući svojoj karakterističnoj tehnologiji alata i oružja. Međutim, ljudski ostaci povezani s ovom kulturom izuzetno su rijetki. Jedini potvrđeni primjerak je dječak poznat pod nazivom Anzick-1, čiji su ostaci pronađeni 1968. godine u blizini Wilsalla, Montana, te ponovno pokopani 2014. prije nego što su provedene detaljne znanstvene analize.
Analiza izotopa u dječakovim kostima omogućila je znanstvenicima da rekonstruiraju njegovu prehranu, koja je ovisila o majci i njezinom unosu hrane. Otkriveno je da je majka gotovo 40% svoje prehrane temeljila na mesu mamuta, dok je ostatak činila divljač poput bizona i izumrlih deva. Manji plijen i biljke bili su gotovo u potpunosti izostavljeni iz njihove prehrane, što potvrđuje teoriju da su pripadnici kulture Clovis bili specijalizirani lovci na megafaunu.
James Chatters, jedan od autora studije, objašnjava:
“Budući da analiziramo proteine u kostima, koji se nakupljaju tijekom nekoliko mjeseci, promatramo dugoročne prehrambene navike. Ovo nam pokazuje da je meso mamuta bilo značajan dio njihove prehrane. Nije se radilo samo o povremenoj gozbi; to je bio redovit dio njihove ishrane.”
Strategije lova i širenje kulture Clovis
Lov na mamute mogao je biti ključni faktor u uspješnom širenju kulture Clovis diljem kontinenta. Prema riječima Bena Pottera, suautora studije, njihovi su preci već u Euroaziji razvili vještine lova na mamute, što im je omogućilo brzu prilagodbu novom okolišu u Sjevernoj Americi.
“Već su znali kako loviti ovaj plijen, što im je omogućilo da izbjegnu dugu krivulju učenja kad su stigli u nove regije,” kaže Potter.
Za razliku od manjeg plijena, koji se znatno razlikuje ovisno o regiji i zahtijeva lokalizirane metode lova, mamuti su predstavljali stabilan izvor hrane. Njihova konzistentna veličina i ponašanje omogućili su pripadnicima kulture Clovis da zadrže svoje lovačke strategije neovisno o regiji.
Nestanak mamuta: prirodni procesi i ljudski utjecaj
Rezultati ovog istraživanja pružaju nove uvide u rasprave o uzrocima izumiranja mamuta i drugih velikih životinja na prijelazu iz pleistocena u holocen prije oko 10.000 godina. Klimatske promjene, koje su drastično izmijenile staništa, glavni su čimbenik u ovom procesu, no ljudski lov mogao je dodatno povećati pritisak na ove vrste.
“Ponovno razmatramo mogućnost da je ljudski lov mogao igrati značajnu ulogu, osobito u kombinaciji s klimatskim promjenama,” objašnjava Potter.
Mamuti su bili izrazito pokretne životinje s velikim migracijskim područjima. Gubitak staništa mogao je ograničiti njihovo kretanje, čineći ih ranjivijima na ljudski lov. Chatters ističe:
“Imamo plijen pod ekološkim stresom koji nije naviknut na predatore, uz dodatak izrazito sposobnih lovaca. Ishod je bio gotovo neizbježan.”
Studija, objavljena u časopisu Science Advances, pruža dublje razumijevanje odnosa između ljudi i okoliša tijekom ranih razdoblja povijesti, osvjetljavajući izazove s kojima su se suočavali drevni narodi i životinje o kojima su ovisili.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
