Neočekivani napredak u složenosti kamenih alata sugerira nagli porast znanja hominina oko 600.000 godina unazad, što pomaže objasniti kako su moderni ljudi i naši preci postali posebno vješti u prilagođavanju novim okolišima.
Ovo razdoblje bi čak moglo “prethoditi razilaženju neandertalaca i modernih ljudi te biti zajedničko obilježje obje loze,” objašnjavaju antropolog Jonathan Paige sa Sveučilišta Missouri i antropolog Charles Perreault sa Sveučilišta Arizona State, koji su iznijeli ove nalaze u novom radu.
Kako prenosi Science Alert, istraživači su analizirali tehnike izrade kamenih alata tijekom 3,3 milijuna godina ljudske evolucije. Rangirali su 62 sekvence izrade alata prema složenosti za alate pronađene na 57 lokacija. Najstariji artefakt potječe iz Afrike, ali su u analizu uključeni i drevni alati iz Euroazije, Grenlanda, Sahula, Oceanije i Amerike.
Postupno povećanje složenosti
Paige i Perreault otkrili su da je do prije 1,8 milijuna godina sekvence izrade kamenih alata imale između dva i četiri proceduralna koraka. Tijekom sljedećih 1,2 milijuna godina složenost alata se povećavala, dosegnuvši do sedam proceduralnih koraka. Međutim, tek prije oko 600.000 godina naši su preci dosegli novu razinu.
Do tog trenutka složenost alata mogla je zahtijevati do 18 proceduralnih koraka. Takav veliki tehnološki napredak oslanja se na znanje preneseno s prethodnih generacija – kumulativnu kulturu – sugeriraju Paige i Perreault. U narednim generacijama, složenost kamenih alata nastavila je brzo rasti.
Definicija kumulativne kulture
“Kumulativna kultura je akumulacija modifikacija, inovacija i poboljšanja kroz generacije putem socijalnog učenja,” definiraju Paige i Perreault u svom radu.
“Generacije poboljšanja, modifikacija i sretnih pogrešaka mogu generirati tehnologije i znanje daleko izvan onoga što bi pojedinac mogao samostalno izumiti tijekom svog života. Kada dijete naslijedi kulturu svoje roditeljske generacije, nasljeđuje rezultat tisuća godina sretnih pogrešaka i eksperimenata.”
Kumulativna kultura koristi populaciji na brojne načine, povećavajući šansu za rješavanje problema kroz generacije pokušaja i pogrešaka, slično evoluciji putem slučajnih mutacija i prirodne selekcije. Također omogućava pojedincima korištenje i unapređenje tehnologija bez potrebe za potpunim razumijevanjem svakog aspekta njihovog razvoja, otvarajući put za sve veći i prilagodljiviji bazen znanja.
Gen-kultura koevolucija
Kako je ovo kolektivno znanje i povezano ponašanje raslo, geni koji utječu na učenje mogli su također biti selektirani.
“Proizvodi ovog procesa koevolucije gena i kulture mogu uključivati povećanje relativne veličine mozga, produljeni životni vijek i druge ključne osobine koje su temelj ljudske jedinstvenosti,” objašnjavaju Paige i Perreault.
Iako nalazi tima pružaju solidan pokazatelj prisutnosti kumulativne kulture na početku srednjeg pleistocena, ova vrsta kulturne inteligencije mogla je nastati čak i ranije u našoj evolucijskoj povijesti, primjećuju Paige i Perreault, na načine koji nisu lako očuvani.
“Moguće je da su se rani hominini oslanjali na kumulativnu kulturu za razvoj složenih društvenih, prehrambenih i tehnoloških ponašanja koja su arheološki nevidljiva,” pišu.
Bez obzira na točnu tehnologiju ili vrijeme, oslanjanje na kumulativnu kulturu moglo je pružiti snažnu selekcijsku silu koja je oblikovala mnoge jedinstvene značajke čovječanstva. Ovo istraživanje objavljeno je u časopisu PNAS.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
