U beskonačnom svemiru, supermasivne crne rupe, čija je masa milijun puta veća od mase našeg Sunca, predstavljaju fascinantnu zagonetku. Njihova učestalost u današnjem svemiru potiče intenzivna istraživanja o njihovom mjestu u 13,8 milijardi godina dugoj povijesti svemira.
Smatra se da svaka galaksija skriva supermasivnu crnu rupu u svom središtu. Fascinantno je da masa tih astronomska tijela obično iznosi tisućiti dio mase cijele galaksije. Ovakav konzistentan omjer sugerira zajedničku evoluciju galaksija i njihovih centralnih crnih rupa. Dublje razumijevanje ovih crnih rupa nije ključno samo za razumijevanje njih samih, već i za osvjetljavanje nastanka galaksija, osnovnih građevinskih blokova našeg svemira.
Pogled u prošlost: Tajne ranog svemira
Istražujući ranu povijest svemira, razdoblje manje od milijardu godina nakon Velikog praska, možemo pronaći tragove o nastanku ovih crnih rupa. Zahvaljujući brzini svjetlosti, možemo zaviriti u daleku prošlost svemira. Postavlja se pitanje: Jesu li se crne rupe takvih razmjera formirale kada je svemir bio tek milijardu godina star? Ako jesu, koja su to kosmička događanja omogućila njihov nastanak?
Nedavna promatranja koristeći teleskop Subaru na Maunakei na Havajima pružila su nova saznanja. Zahvaljujući njegovoj sposobnosti da zahvati široko polje pogleda, ovaj teleskop je nezamjenjiv alat u ovoj kosmičkoj potrazi. Budući da crne rupe nisu direktno vidljive, znanstvenici su tragali za kvazarima, svijetlim izvorima povezanim s crnim rupama. Pretražujući nebesku površinu 5,000 puta veću od punog Mjeseca, znanstvena pretraga je urodila plodom. Otkriveno je 162 kvazara iz ranih dana svemira. Od toga, čak 22 kvazara datiraju iz doba kada je svemir imao manje od 800 milijuna godina, čineći ih najstarijim poznatim kvazarima.
Zagonetka kosmičke reionizacije
Kroz ovu potragu, znanstvenici bili su u stanju definirati “funkciju sjajnosti”, koja odražava gustoću kvazara u odnosu na njihovu zračenju. Znanstvena otkrića ukazuju na to da su kvazari brzo postali uobičajeni u ranom svemiru, izazivajući teoretičare da ponovno razmotre svoje modele o nastanku supermasivnih crnih rupa.
U drugom intrigantnom razvoju, naš svemir je prošao kroz period znan kao “kosmička reionizacija”. Iako se smatra da kvazari mogu biti izvor energije za ovaj proces, naša istraživanja sugeriraju da su oni doprinijeli s manje od 1% potrebne energije. To upućuje na to da postoji drugi izvor energije, možda svjetlosna emisija od velikih zvijezda unutar rastućih galaksija.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
