Kometi su u pravilu predvidljivi gosti; astronomi s velikom preciznošću izračunavaju njihove putanje i ponašanje desetljećima unaprijed. No, komet 41P/Tuttle-Giacobini-Kresak odlučio je prkositi očekivanjima. Znanstvenici su otkrili da je ovo nebesko tijelo ne samo drastično usporilo svoju rotaciju u rekordno kratkom roku, već se čini da se počelo vrtjeti u suprotnom smjeru, ponašajući se poput pokvarenog zvrka u svemirskom prostranstvu.
Sam naziv kometa, 41P/Tuttle-Giacobini-Kresak, otkriva njegovu neobičnu prošlost. Riječ je o tijelu koje je “otkriveno” čak tri puta u razmaku od gotovo stotinu godina, prije nego što su astronomi shvatili da zapravo gledaju u isti objekt. Prvi ga je uočio Horace Parnell Tuttle 1858., zatim Michael Giacobini 1907., a tek je 1951. slovački astronom Ľubor Kresák povezao ta opažanja i dokazao da se radi o jednom kometu koji nas posjećuje svakih 5,4 godine.
Anomalije iz 2017. godine
Prava zagonetka pojavila se u svibnju 2017. godine. Podaci s NASA-inog svemirskog teleskopa Swift otkrili su anomaliju bez presedana. Komet, koji je do tada rotirao oko svoje osi jednom svakih 20 sati, naglo je usporio. U svega 60 dana, njegova se rotacija rastegnula na jedan okret svakih 53 sata.
Dennis Bodewits, istraživač sa Sveučilišta Maryland, istaknuo je koliko je ovaj događaj ekstreman: “Prethodni rekorder bio je komet 103P/Hartley 2, koji je usporio sa 17 na 19 sati tijekom 90 dana. Nasuprot tome, 41P je usporio deset puta više u znatno kraćem vremenu. Opseg i brzina ove promjene su nešto što nikada prije nismo vidjeli.”
Kako bi riješio misterij, David Jewitt, astronom s UCLA-a, posegnuo je za arhivskim podacima svemirskog teleskopa Hubble. Analizom snimki iz prosinca te godine, Jewitt je utvrdio da se rotacija jezgre nastavila mijenjati i nakon što se komet udaljio od Sunca, što je najvjerojatnije dovelo do potpunog preokreta smjera vrtnje.
Koji je odgovor?
Što može prisiliti masivnu gromadu leda i stijena na naglo zaustavljanje i vrtnju u suprotnom smjeru? Kako piše IFLScience, odgovor se krije u samoj naravi kometa. Približavanjem Suncu, površinski led sublimira i izbacuje silovite mlazove plina. Kako je jezgra kometa 41P malena, manja od 1,4 kilometra u promjeru, ti mlazovi postaju poput raketnih pogona koji pokreću divlju rotaciju.
No, astronom Jewitt upozorava: ovakav ples ima visoku cijenu. Kod kometa 41P ispuštanje plinova je toliko agresivno da jezgra pod rotacijskim stresom može izdržati tek desetljećima, umjesto tisućljećima koliko bi trajala u stabilnoj orbiti. To što 41P još uvijek postoji upućuje na to da svjedočimo rijetkom naletu aktivnosti ili da je riječ o krhotini nekadašnjeg diva.
“Dokazi upućuju na to da kometi jednostavno ne traju dugo”, izjavio je Jewitt za The New York Times, ponudivši mračnu prognozu: “Postoji proces koji ih sustavno uništava, a vjerujem da je taj krivac upravo rotacija.”
Ovaj nepredvidivi putnik vraća se u unutarnji Sunčev sustav 2028. godine. Tada ćemo saznati je li se smirio ili se nepovratno raspada pod vlastitim pritiskom, ako do tada uopće preživi.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
