Put do Mjeseca može trajati nekoliko dana ili više mjeseci, ovisno o putanji i cilju misije. Apollo 11 ušao je u Mjesečevu orbitu nakon približno tri dana i četiri sata, a na površinu sletio nakon četiri dana i sedam sati. Zato pri usporedbi letova treba razlikovati dolazak u blizinu Mjeseca, ulazak u orbitu i slijetanje.
Mjesec orbitira Zemlju na prosječnoj udaljenosti od 384.400 kilometara. Ovisno o vrsti misije, vrijeme putovanja može varirati od nekoliko sati do više od godine dana. NASA-ina sonda New Horizons, lansirana 2006. prema Plutonu, do udaljenosti Mjesečeve orbite stigla je za približno devet sati. Nije ulazila u orbitu oko Mjeseca niti je na njega slijetala, pa to vrijeme nije izravno usporedivo s trajanjem misije Apollo 11.
Kada misije ciljaju na slijetanje ili ulazak u orbitu Mjeseca, putovanje traje dulje. Sovjetska letjelica Luna 1 iz 1959. godine trebala je 34 sata da stigne u blizinu Mjeseca. Iako je promašila cilj i nastavila prema dubokom svemiru, označila je prvi ljudski pokušaj istraživanja Mjeseca. Prema NASA-inu pregledu misije Apollo 11, letjelica je ušla u lunarnu orbitu oko 75 sati i 50 minuta nakon lansiranja. Lunarni modul sletio je oko 102 sata i 45 minuta nakon početka leta. To nisu dva različita podatka o istom događaju, nego dvije različite etape putovanja.
Zašto vrijeme putovanja varira
Jedan od ključnih čimbenika je ekonomična potrošnja goriva. Letjelice mogu smanjiti potrošnju koristeći gravitacijske sile tijela poput Zemlje ili Mjeseca za postizanje dodatnog ubrzanja. Iako takav pristup produljuje trajanje putovanja, značajno smanjuje ukupne troškove misije.
Na primjer, izraelska letjelica Beresheet iz 2019. godine provela je tjedne u orbitama oko Zemlje kako bi stekla dovoljno zamaha prije odlaska prema Mjesecu, no misija je završila neuspješnim slijetanjem jer se letjelica srušila na površinu Mjeseca.
NASA-in satelit CAPSTONE, lansiran 2022., putovao je približno četiri i pol mjeseca do svoje lunarne orbite. To nije najdulje takvo putovanje: ESA-inoj sondi SMART-1 trebalo je oko 13 mjeseci. Njezin je ionski motor postupno širio orbitu oko Zemlje, uz malu potrošnju goriva.
Koliko su trajale pojedine misije?
| Misija | Vrijeme od lansiranja | Do kojeg događaja? |
|---|---|---|
| Apollo 11 | Oko 75 sati i 50 minuta | Ulazak u Mjesečevu orbitu |
| Apollo 11 | Oko 102 sata i 45 minuta | Slijetanje lunarnog modula |
| CAPSTONE | Oko 4,5 mjeseci | Ulazak u ciljnu lunarnu orbitu |
| SMART-1 | Oko 13 mjeseci | Ulazak u Mjesečevu orbitu |
Kolika je udaljenost od Zemlje do Mjeseca?
Udaljenost nije stalna jer Mjesec kruži po eliptičnoj putanji. NASA za perigej, najbližu točku putanje, navodi prosječno oko 363.300 kilometara, a za apogej oko 405.500 kilometara. Točne se vrijednosti mijenjaju od jedne orbite do druge. Te udaljenosti zato ne treba zamijeniti s jednom stalnom duljinom puta koju prelazi svaka letjelica.
Pri planiranju leta važni su i gibanje Zemlje i Mjeseca te način dolaska. Sonda koja samo prolazi u blizini Mjeseca ne mora usporavati i izvoditi iste manevre kao letjelica koja ulazi u orbitu ili slijeće. Zato se vrijeme putovanja ne može pouzdano izračunati samo dijeljenjem prosječne udaljenosti jednom zadanom brzinom.
Za let prema Mjesecu raketa mora letjelici dati dovoljnu brzinu i usmjeriti je na odgovarajuću putanju. Zemljina gravitacija pritom ne prestaje djelovati. Putanja, korekcije leta i način dolaska određuju koliko će goriva trebati i koliko će putovanje trajati.
Misije poput Apolla zahtijevale su vrhunsku preciznost. Umjesto da ciljaju izravno na Mjesec, letjelice su usmjerene na specifične točke u njegovoj blizini, što je omogućilo siguran ulazak u orbitu. Takva preciznost bila je ključna za spuštanje lunarnog modula i njegov povratak na matičnu letjelicu.
Dulji put nije nužno lošiji izbor. CAPSTONE je slijedio putanju koja štedi pogonsko gorivo, dok je SMART-1 postupno mijenjao orbitu ionskim motorom. Zato trajanje leta treba uspoređivati zajedno s ciljem i načinom izvođenja misije.
