Mjesec stoljećima zaokuplja ljudsku maštu, ali putovanje do njega zahtijeva svladavanje velikih znanstvenih i logističkih izazova. Koliko vremena treba da se stigne na naš prirodni satelit? Odgovor ovisi o ciljevima misije, tehnologiji raketa i odabranoj putanji. Pogledajmo detalje.
Mjesec orbitira Zemlju na prosječnoj udaljenosti od 384.400 kilometara. Ovisno o vrsti misije, vrijeme putovanja može varirati od nekoliko sati do nekoliko mjeseci. Prema pisanju Live Sciencea, NASA-ina sonda New Horizons, lansirana 2006. godine na put prema Plutonu, prošla je pored Mjeseca za rekordnih 8 sati i 35 minuta. Međutim, nije se zaustavila jer joj je cilj bio daleko izvan lunarne površine.
Kada misije ciljaju na slijetanje ili ulazak u orbitu Mjeseca, putovanje traje dulje. Sovjetska letjelica Luna 1 iz 1959. godine trebala je 34 sata da stigne u blizinu Mjeseca. Iako je promašila cilj i nastavila prema dubokom svemiru, označila je prvi ljudski pokušaj istraživanja Mjeseca. S druge strane, misija Apollo 11, koja je 1969. godine odvela prve ljude na Mjesec, trajala je oko 4,5 dana, uključujući ključne manevre i provjere sustava.
Zašto vrijeme putovanja varira
Jedan od ključnih čimbenika je ekonomična potrošnja goriva. Letjelice mogu smanjiti potrošnju koristeći gravitacijske sile tijela poput Zemlje ili Mjeseca za postizanje dodatnog ubrzanja. Iako takav pristup produljuje trajanje putovanja, značajno smanjuje ukupne troškove misije.
Na primjer, izraelska letjelica Beresheet iz 2019. godine provela je tjedne u orbitama oko Zemlje kako bi stekla dovoljno zamaha prije odlaska prema Mjesecu, no misija je završila neuspješnim slijetanjem jer se letjelica srušila na površinu Mjeseca.
Rekord za najdulje putovanje do Mjeseca drži NASA-ina misija CAPSTONE, mali satelit lansiran 2022. godine. Putovanje je trajalo 4,5 mjeseci, što je demonstriralo ekonomičan pristup testiranju jedinstvene lunarne orbite planirane za buduće misije.
Svaka svemirska misija započinje savladavanjem jednog od najvećih izazova — bijega iz Zemljine gravitacije, što zahtijeva ogromne količine goriva, često i do 90% ukupne mase rakete pri lansiranju. Nakon što se letjelica nađe u svemiru, precizni izračuni postaju ključni za smanjenje potrošnje goriva. Lunarne misije često koriste gravitacijske sile kako bi optimizirale putanje i osigurale maksimalnu učinkovitost i sigurnost.
Misije poput Apolla zahtijevale su vrhunsku preciznost. Umjesto da ciljaju izravno na Mjesec, letjelice su usmjerene na specifične točke u njegovoj blizini, što je omogućilo siguran ulazak u orbitu. Takva preciznost bila je ključna za spuštanje lunarnog modula i njegov povratak na matičnu letjelicu. Buduće misije, poput NASA-inog programa Artemis, nastoje ubrzati putovanja i poboljšati učinkovitost korištenjem naprednih tehnologija pogona i inovativnog planiranja. Ovakav napredak mogao bi utrti put održivom istraživanju Mjeseca i, u budućnosti, uspostavi stalne ljudske prisutnosti na njegovoj površini.
Zašto je Mjesec važniji nego što mislimo
Mjesec nije samo još jedno odredište u Sunčevom sustavu — njegova uloga je daleko značajnija. U skoroj budućnosti postat će ključno mjesto za testiranje tehnologija potrebnih za istraživanje svemira. Sve što čovječanstvo planira postići, bilo na Marsu ili šire, započet će na Mjesečevoj površini ili u njegovoj orbiti. No, Mjesec nije samo laboratorij; on krije ključne resurse. Naslage smrznute vode na njegovoj površini mogu se pretvoriti u pitku vodu, kisik za disanje ili čak raketno gorivo, što bi moglo revolucionirati međuplanetarna putovanja.
Istraživanjem životnih uvjeta, energetskih rješenja i održivih tehnologija na Mjesecu, svemirske agencije pripremaju se za dugoročne misije na Mars i šire.
Osim toga, Mjesec pruža jedinstvenu platformu za astronomska promatranja, oslobođenu utjecaja Zemljine atmosfere, omogućujući znanstvenicima da proučavaju svemir na dosad neviđeni način. Svaka misija prema Mjesecu gradi temelje za budućnost u kojoj bi čovječanstvo moglo napredovati izvan granica našeg planeta.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
