Uzorci materijala s udaljene strane Mjeseca donijeli su neočekivano otkriće, mikroskopske tragove tvari koje do sada nikada nisu bile pronađene izvan Zemlje.
Detaljna analiza uzoraka koje je prikupila kineska misija Chang’e-6 otkrila je da mjesečev regolit sadrži mikroskopske čestice porijeklom iz iznimno krhkog meteorita koji rijetko preživi prolazak kroz Zemljinu atmosferu.
Znanstvenici su time prvi put potvrdili prisutnost ugljičnog hondrita tipa Ivuna (CI hondrit) na Mjesecu. To otkriće pokazuje da su i najlomljiviji, vodom bogati asteroidi mogli ostaviti mikroskopske tragove ukopane u površinski sloj mjesečeve prašine.
CI hondriti sadrže najviše vode i hlapljivih tvari od svih poznatih vrsta meteorita. Po kemijskom sastavu slični su asteroidima Ryugu i Bennu, a do petine njihove mase čine hidratizirani minerali – spojevi u kojima je voda kemijski vezana u kristalnu strukturu stijene.
Zbog takvog sastava izuzetno su porozni i mekani, pa se lako raspadaju pri ulasku u atmosferu ili pri udaru o tlo. Upravo zato, manje od jednog posto meteorita pronađenih na Zemlji pripada ovom tipu. Rijetki su, osjetljivi i gotovo nikada ne ostaju očuvani u izvornom obliku.
Ni na Mjesecu njihovo preživljavanje nije izgledno. Iako nema atmosferu koja bi ih spalila tijekom pada, brzina kojom meteoroidi udaraju o njegovu površinu toliko je velika da se većina materijala rastali, ispari ili jednostavno odbaci natrag u svemir.
Analiza uzoraka misije Chang’e-6 otkrila skriveni trag
Tim geokemičara s Kineske akademije znanosti, predvođen Jintuanom Wangom i Zhimingom Chenom, analizirao je više od pet tisuća fragmenata koje je misija Chang’e-6 donijela s Mjeseca, tražeći tragove materijala nastalog udarima meteorita, čak i ako su tijekom vremena bili izmijenjeni.
Uzorci su prikupljeni u krateru Apollo, smještenom unutar golemog udarnog bazena Južni pol–Aitken na udaljenoj strani Mjeseca. Zbog starosti i slojevite geologije, to je jedno od najpovoljnijih mjesta za proučavanje povijesti udara i razvoja mjesečeve kore.
Znanstvenici su se usredotočili na olivin, magnezijsko-željezni silikat koji se često javlja u vulkanskim stijenama, meteoritima i stijenama nastalim snažnim udarima. Iz uzoraka su izdvojili nekoliko fragmenata koji sadrže olivin, pažljivo ih pripremili i polirali kako bi ih mogli analizirati skenirajućim elektronskim mikroskopom, mikroanalizom elektronskom sondom i sekundarnom ionskom masenom spektrometrijom.
Na kraju su pronašli sedam fragmenata čiji je kemijski sastav bio gotovo identičan olivinu iz CI hondrita.
Analiza pokazuje da su se kristali olivina oblikovali unutar stijene koja se brzo stvrdnula nakon udara, zadržavši tragove naglog hlađenja.
Tragovi drevnog bombardiranja Mjeseca
Pravo iznenađenje došlo je iz kemijskih i izotopnih analiza. Istraživači su usporedili omjere željeza i mangana, udjele niklovih i kromovih oksida te omjere izotopa kisika i silicija, parametre koji su dobro poznati za olivin lunarnog i zemaljskog podrijetla.
Omjeri izmjereni u sedam fragmenata nisu se slagali ni s mjesečevim ni sa zemaljskim uzorcima. Umjesto toga, pokazali su potpunu podudarnost s kemijskim potpisom olivina iz CI hondrita. To znači da je asteroid tog tipa u nekom davnom razdoblju udario o Mjesec, rastalio se i brzo ohladio, zadržavši svoj kemijski sastav netaknut milijardama godina.
Ovo je prvi izravan fizički dokaz da su CI hondriti bombardirali Mjesec u ranim fazama razvoja Sunčeva sustava – i da su njihovi mikroskopski ostaci mogli preživjeti do danas. Štoviše, čini se da je Mjesec čak i povoljnije okruženje za očuvanje takvog materijala od Zemlje. Analiza sugerira da bi do 30 posto meteorita prisutnih u mjesečevim uzorcima moglo potjecati upravo iz CI hondrita.
Znanstvenici već dugo pretpostavljaju da su CI hondriti imali važnu ulogu u prijenosu hlapljivih tvari i vode na ranu Zemlju i Mjesec. Sedam sitnih zrnaca prašine s udaljene strane Mjeseca sada pruža prvi fizički dokaz koji tu hipotezu podržava.
Buduće misije koje će prikupljati uzorke s različitih dijelova Mjeseca mogle bi dodatno razjasniti tu mogućnost. “S obzirom na rijetkost CI hondrita u Zemljinoj zbirci meteorita, naša integrirana metoda za prepoznavanje egzogenih materijala u lunarnim i drugim uzorcima predstavlja vrijedan alat za novo procjenjivanje udjela hondrita u unutarnjem Sunčevom sustavu,” zaključuju autori istraživanja.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
