Kepler-22b: Najbolji kandidat za život izvan Zemlje

Prema novoj analizi, Kepler-22b je naš najbolji kandidat za život izvan Sunčeva sustava.

---

Od 517 analiziranih egzoplaneta, samo su dva – Kepler-22b i Kepler-538b – ocijenjena kao ‘izvrsni kandidati’, odnosno najbliži Zemlji po ključnim fizikalnim svojstvima. Treći ‘planet’ u toj kategoriji je sama Zemlja, koja je služila kao kontrolni primjer.

Studiju je provela skupina istraživača sa Sveučilišta California, Irvine, pod vodstvom Caleba Traxlera. Objavljena je na otvorenom serveru arXiv, a koristi statističke metode kako bi procijenila potencijalnu nastanjivost egzoplaneta. Od ukupno 5.700 potvrđenih egzoplaneta, autori su obradili 517 za koje postoje potpuni podaci o osam ključnih parametara – četiri vezana uz sam planet, četiri uz njegovu zvijezdu.

Cilj: filtrirati egzoplanete koji najviše podsjećaju na Zemlju i tako optimizirati izbor ciljeva za instrumente poput James Webb teleskopa, koji može analizirati sastav njihovih atmosfera.

Ne samo temperatura – osam faktora koji određuju pogodnost za život

Do sada su se diskusije o nastanjivosti planeta uglavnom vrtjele oko koncepta nastanjive zone – udaljenosti od zvijezde unutar koje temperatura omogućava postojanje tekuće vode. No autori tvrde da je taj kriterij preopćenit.

Zato su svaki planet analizirali prema njegovom radijusu, temperaturi, gustoći i količini sunčevog zračenja koju prima. Istovremeno su promatrali i karakteristike matične zvijezde: masu, radijus, efektivnu temperaturu i metalnost (odnos željeza i vodika u sastavu).

S pomoću tih osam parametara klasificirali su 517 planeta u četiri skupine:

• Izvrsni kandidat – planet i zvijezda vrlo slični Zemlji i Suncu

• Dobar planet, loša zvijezda

  

• Dobra zvijezda, loš planet

• Loš kandidat – niti planet ni zvijezda nisu slični našima

Većina poznatih planeta jednostavno ne odgovara

Rezultati su otkrili snažnu koncentraciju planeta u kategoriji Dobra zvijezda, loš planet: čak 388 od 517 analiziranih sustava (75 %) završilo je u toj skupini. To ne znači da takvi planeti dominiraju svemirom – prije se radi o metodološkoj pristranosti: trenutačne metode otkrivanja planeta (poput tranzita) lakše otkrivaju velike, vruće planete s kratkim orbitama, koji rijetko imaju uvjete pogodne za život.

U kategoriji Izvrsni kandidat našla su se samo dva planeta: Kepler-22b i Kepler-538b.

Od njih, Kepler-22b se posebno ističe. Ima svega 3,1 % razlike u temperaturi u odnosu na Zemlju i 1 % više insolacije – količine energije koju prima od svoje zvijezde. To ga, prema autorima, čini najperspektivnijim egzoplanetom za potragu za životom.

Svemirski teleskop James Webb , unatoč udaljenosti od 635 svjetlosnih godina, ima tehničku mogućnost detektirati njegovu atmosferu i eventualno pronaći plinove koji bi mogli ukazivati na biološku aktivnost.

Kepler-538b, iako veći i topliji, također je unutar granica statističke nastanjivosti, iako znatno udaljeniji od Zemljinih uvjeta.

Zemlja je rijetka, ali nije statistički nemoguća

Koristeći statističku metodu Mahalanobisove udaljenosti, autori su izračunali da Zemlja odstupa za 69,4 % od “prosječnog egzoplaneta”. To je čini rijetkom, ali ne i ekstremnom pojavom. Drugim riječima – nije nužno čudo, ali svakako nije ni norma.

Zanimljivo, svega šest planeta iz uzorka svrstano je u kategoriju Dobar planet, loša zvijezda. U svim slučajevima riječ je o planetima koji orbitiraju oko M-patuljaka – najmanjih, ali i najčešćih zvijezda u galaksiji. Iako njihove temperature ne ulaze u klasični raspon “nastanjive zone”, planeti u tim sustavima pokazali su obećavajuće fizikalne karakteristike za podržavanje života.

Neki su već na popisu ciljeva za JWST promatranje, a ako se ispostavi da uistinu imaju nastanjive uvjete, to bi moglo temeljito promijeniti astrobiološke kriterije.

Studija potvrđuje ono što mnogi astrobiolozi već naslućuju: da je Kepler-22b naš najbolji kandidat za otkrivanje izvanzemaljskog života – barem među trenutačno poznatima. Istodobno, jasno pokazuje da Zemlja nije jedinstvena, ali jest rijetka. I da većina otkrivenih egzoplaneta možda samo izgleda nepogodno jer još nismo imali vremena (ni tehnologiju) pronaći bolje.

U budućnosti, kako teleskopi budu jačali, a statistike se precizirale, možda ćemo konačno odgovoriti na pitanje koje čovječanstvo postavlja tisućama godina: jesmo li sami?