Zahvaljujući svemirskom teleskopu James Webb (JWST), astronomi su prvi put izravno detektirali infracrveno zračenje prašine izbačene iz galaksije Makani, koja je preživjela put dug stotinama milijuna godina. Otkriće nudi nove uvide u razvoj galaksija i ulogu koju imaju tokovi plina i prašine u svemirskom ciklusu.
Galaksija Makani, nazvana po havajskoj riječi za “vjetar”, prošla je razdoblje intenzivnog stvaranja zvijezda. Taj proces stvorio je snažne tokove plina koji su iz središta izbacili goleme količine plina i mikroskopskih čestica prašine. Tijekom približno 100 milijuna godina, te su čestice stigle do circumgalaktičkog medija (CGM) — sloja vrućeg plina koji okružuje galaksiju.
Uloga teleskopa James Webb
Tim pod vodstvom Sylvaina Veilleuxa, profesora astronomije sa Sveučilišta u Marylandu, upotrijebio je JWST za istraživanje toplog infracrvenog zračenja prašine. Njihovo istraživanje, objavljeno 25. kolovoza 2025. u časopisu The Astrophysical Journal, donosi prvo izravno opažanje prašine na tako velikoj skali.
“Ovi rezultati pružaju dosad najsnažniji dokaz da prašina izbačena tokovima plina može preživjeti dugi put do circumgalaktičkog medija. Prije ove studije nismo imali izravnu detekciju prašine na ovakvoj udaljenosti, a Webb je bio ključan za to”, naglasio je Veilleux.
Sitne čestice prašine presudne su u formiranju zvijezda i planeta. Praćenje njihova kretanja pomaže razumjeti životni ciklus galaksija. “Svaka galaksija okružena je haloom plina u kojem se plin i prašina stalno izmjenjuju. Razumijevanje tog ciklusa jedno je od glavnih pitanja današnje astrofizike”, pojasnio je Veilleux.
Preživljavanje u ekstremnim uvjetima
Iako su bile izložene temperaturama višim od 10.000 Kelvina, čestice prašine nisu u potpunosti isparile. “Na tim bi temperaturama prašina trebala potpuno nestati. Pretpostavljamo da je bila zaštićena hladnijim nakupinama plina koje su djelovale poput štita”, rekao je Veilleux.
Znanstvenici planiraju nova promatranja JWST-om kako bi dobili spektar prašine i precizno odredili njezina svojstva, uključujući veličinu čestica. Dugoročni cilj je provjeriti može li prašina dospjeti i u međugalaktički prostor, udaljen milijun svjetlosnih godina i više.
“Ako bismo mogli detektirati prašinu u međugalaktičkom prostoru, to bi značilo da je ciklus zatvoren, da prašina postoji ne samo u halou galaksije, nego i izvan njega”, dodao je Veilleux.
Ovakva istraživanja pomažu znanstvenicima da sagledaju ne samo prošlost svemira nego i njegovu budućnost. “Od Velikog praska do danas galaksije se neprestano razvijaju. Ciklus izmjene plina i prašine ključan je za razumijevanje onoga što ih tek čeka”, zaključio je Veilleux.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
