Poput zaleđene rijeke u kamenu, tlo Marsa oko regije Acheron Fossae rastrgano je dubokim pukotinama i vijugavim dolinama. No ovo nije svježa rana u površini Crvenog planeta, već fosilni zapis događaja koji su se zbili prije više od 3,7 milijardi godina. Najnovije snimke europske letjelice Mars Express otkrivaju zapadni rub ovog drevnog pejzaža, gdje se ledeni tokovi i urušeni blokovi tla isprepliću u neobičan mozaik marsovske prošlosti.
Drevni krajolik prepun pukotina
Acheron Fossae naziv je za golemi sustav dubokih raspuklina nalik tektonskim rasjedima. Teren je ispresijecan uzdignutim i utonulim blokovima tla, poznatima kao horstovi i tektonski rovovi (tzv. grabeni), jasno vidljivima na novim snimkama Mars Expressa.
Ovakav uzorak ukazuje na snažno rastezanje kore, nastalo kad se užarena masa iz unutrašnjosti Marsa počela probijati prema površini. Taj se uzorak vjerojatno formirao prije više od 3,7 milijardi godina, u razdoblju kada je Mars bio geološki najaktivniji. Tada se vrući materijal iz unutrašnjosti planeta dizao prema površini i rastezao koru, uzrokujući stvaranje dubokih pukotina i dolina koje se protežu stotinama kilometara.
Doline ispunjene ledom i stijenama
Iako su pukotine davno nastale, pejzaž se nije zamrznuo u vremenu. Pogled iz ptičje perspektive otkriva da su dno dolina ispunili spori, viskozni tokovi stijena bogatih ledom. Te su strukture vrlo slične kamenim ledenjacima na Zemlji, mješavini leda i krhotina koja se kreće kroz krajolik.
Znanstvenici takve ledenjake prekrivene krhotinama koriste kao vremenske kapsule jer su iznimno osjetljivi na promjene temperature kroz vrijeme. Budući da su osjetljivi na klimatske promjene, njihova prisutnost ukazuje na izmjene toplih i hladnih razdoblja u povijesti Marsa. Ti klimatski ciklusi posljedica su promjena nagiba planetove osi rotacije.
Mars ima drastičnije klimatske oscilacije od Zemlje
Za razliku od Zemlje, čiji stabilni nagib održava Mjesec, Marsova os nagnuta je pod različitim kutovima tijekom milijuna godina. U posljednjih 10 milijuna godina Marsova os oscilirala je između 15 i 45 stupnjeva, dok je Zemljin raspon znatno manji, između 22 i 24,5 stupnjeva.
Ove oscilacije, poznate kao Milankovićevi ciklusi, imaju velik utjecaj na raspodjelu sunčeve svjetlosti i klimu planeta. Na Marsu ti efekti mogu pokrenuti ledena doba, tijekom kojih se ledeni pokrivači šire prema ekvatoru, pa se ponovno povlače prema polovima.
Slojevi koji su nestali, a tragovi ostali
Na desnom rubu prikazanog terena pukotine prelaze u tamne nizinske ravnice. Između se pruža regija neravnog terena s brežuljcima i visoravnima, ostacima nekoć neprekinutog sloja stijena. Tokom vremena, tokovi leda i stijena izdubili su tlo, ostavljajući za sobom zaobljene uzvisine i ravne platoe ispresijecane uskim, vijugavim kanalima.
Ova geološka tranzicija posebno je uočljiva na topografskoj karti regije: crvene i žute boje označavaju viši teren, dok plave nijanse prikazuju niže predjele.
S lijeve strane slike prostire se još jedno glatko područje. Ta ravnica nalazi se u blizini Olympus Monsa, najvećeg vulkana poznatog u Sunčevom sustavu, udaljenog oko 1.200 kilometara prema jugu. Iako nije u kadru, njegova prisutnost utjecala je na oblikovanje okolnog terena, uključujući i dinamiku leda, lave i stijena koje su ostavile tragove u regiji Acheron Fossae.
Ivan je novinar, bloger i autor s više od 15 godina iskustva u digitalnim medijima. Piše o širokom spektru tema, uključujući svemir, astronomiju, znanost, povijest i arheologiju. Objavljuje kao gostujući autor u Večernjem listu, a kao stručni sugovornik gostovao je u emisijama na kanalima Science Discovery i History Channel. Osnivač je portala Kozmos.hr, prvog hrvatskog online magazina posvećenog popularizaciji znanosti i svemira.
