Jupiter je nekad bio dvostruko veći nego danas i imao magnetsko polje 50 puta jače

Jupiter je nekad bio dvostruko veći. Ne u nekoj nejasnoj, hipotetskoj prošlosti, već prema preciznim proračunima koji se temelje na stvarnim podacima iz orbita njegovih najmanjih mjeseci. Nova znanstvena analiza sugerira da je naš najveći planet nekoć imao volumen više nego dvostruko veći od današnjeg i magnetsko polje čak 50 puta jače. Ovo nije tek zanimljiv podatak o divu Sunčeva sustava, to je ključ za razumijevanje kako je nastao cijeli naš planetarni sustav.

Rezultati su objavljeni 20. svibnja u časopisu Nature Astronomy, a temelje se na detaljnoj analizi orbita dvaju malenih Jupiterovih mjeseca, Amaltee i Thebe. Premda promjera od svega nekoliko stotina kilometara, njihovi položaji i nagibi skrivaju važne tragove o ranom razvoju planeta koji ih je zarobio u svoju gravitaciju.

Mjeseci kao vremenske kapsule u orbiti

Amalthea i Thebe kruže oko Jupitera na neznatno nagnutim orbitama, udaljeni oko 180 i 220 tisuća kilometara od vrhova Jupiterovih oblaka. Iako se to čini daleko, njihovo gibanje čuva informacije o prošlosti planeta koje nije moguće pronaći nigdje drugdje. Znanstvenici su pomoću dinamike njihovih orbita i načela očuvanja kutnog momenta rekonstruirali Jupiterovo stanje otprilike 3,8 milijuna godina nakon formiranja prvih čestica u Sunčevu sustavu.

U to vrijeme, Sunce je bilo okruženo protoplanetarnim diskom plina i prašine iz kojeg su se postupno nastali planeti. Prema novim modelima, tadašnji Jupiter bio je 2 do 2,5 puta većeg promjera nego danas, s daleko energičnijim magnetskim poljem.

“Nevjerojatno je da i nakon 4,5 milijardi godina još uvijek imamo dovoljno tragova da rekonstruiramo Jupiterovo fizičko stanje na samom početku njegova postojanja,” izjavio je Fred Adams, astrofizičar i suautor studije sa Sveučilišta Michigan.

Za razliku od uobičajenih modela razvoja planeta, koji često ovise o spekulacijama oko nevidljivih parametara poput brzine akrecije ili mase jezgre, ova metoda oslanja se isključivo na ono što se može izravno izmjeriti — položaje mjeseca i zakon očuvanja gibanja.

Rani Jupiter kao predložak za druge svjetove

Znanstvenici vjeruju da nova metoda nije korisna samo za razumijevanje Jupitera. Naime, mehanizmi koji objašnjavaju njegovo širenje i kontrakciju mogli bi se primijeniti i na analize nastanka drugih divovskih planeta, kako u našem sustavu, tako i izvan njega.

Studija također dodatno potvrđuje vodeću hipotezu o formiranju plinovitih divova — da nastaju oko jezgre od leda i stijena oko koje se potom brzo nakuplja plin iz okolnog diska. Ovaj proces poznat je kao akrecija oko jezgre i ključan je za razumijevanje kako plinoviti planeti postaju ono što danas vidimo.

“Naš krajnji cilj je razumjeti odakle dolazimo, a razjašnjavanje najranijih faza formiranja planeta važan je korak u tom procesu,” izjavio je Konstantin Batygin, planetarni znanstvenik s Caltecha i jedan od suautora rada. “Ova otkrića nas približavaju razumijevanju ne samo Jupitera, već i cijelog Sunčeva sustava.”