Jesu li ove stijene dokaz da je Zemlja preživjela sudar s drugim planetom

Kristali iz daleke prošlosti otkrivaju zagonetne tragove iz doba kada Zemlja tek nastajala. Ove stijene također možda kriju ključne dokaze o davnom sudaru s drugim planetom koji je mogao oblikovati Zemlju kakvu danas poznajemo.

---

Zamislite da se možete vratiti četiri milijarde godina unatrag, u vrijeme kada Zemlja još nije imala ni oceane ni kontinente. Površinu su tada prekrivali užareni materijali, a Svemir je bio mjesto kaotičnih sudara i formiranja novih svjetova. Upravo u to razdoblje, vjeruju znanstvenici, spadaju i neke od najstarijih stijena na Zemlji — one koje danas možda otkrivaju nevjerojatne tragove prošlih kataklizmi, uključujući i moguće sudare s drugim planetima.

Jedno od takvih nalazišta je Acasta Gneiss kompleks u sjevernoj Kanadi, gdje su pronađene stijene za koje se smatra da su stare oko 4 milijarde godina. Njihova starost nije jedini razlog zbog kojeg su predmet intenzivnog istraživanja — ono što se nalazi unutar njih moglo bi baciti svjetlo na događaje koji su oblikovali ranu Zemlju. Slojevi tih stijena djeluju poput vremenskih kapsula koje čuvaju tragove nezamislivo daleke prošlosti.

Znanstvenici posebnu pažnju posvećuju kristalima cirkona, mikroskopski sitnim, ali iznimno izdržljivim strukturama koje mogu preživjeti ekstremne uvjete milijardama godina. Ti kristali zarobljavaju tragove kemijskih elemenata poput urana, a njihova unutrašnja struktura čuva informacije o temperaturi i tlaku okoline u kojoj su nastali. Analizom takvih svojstava moguće je rekonstruirati gdje i kada su pojedini minerali nastali — pa čak i jesu li potekli iz Zemljine kore ili su rezultat mnogo dubljih procesa.

Stijene iz Kanade i Australije otvaraju pitanja o podrijetlu našeg planeta

Posebno zanimljiv slučaj dolazi iz regije Hudsonovog zaljeva, gdje su istraživači u stijenama pronašli tragove izotopa neodimija-142 — produkta raspada samarija-146, koji više ne postoji na Zemlji. To znači da su ti uzorci morali nastati dok je taj izotop još bio prisutan, što ih svrstava među najstarije materijale ikad pronađene na našem planetu. Neki znanstvenici vjeruju da njihova starost iznosi čak 4,28 milijardi godina, što je izuzetno blizu samom trenutku formiranja Zemlje.

Takvi nalazi pokrenuli su teorije o mogućem sudaru Zemlje s drugim nebeskim tijelom u ranoj fazi njezine povijesti. Prema jednoj hipotezi, planet veličine Marsa — poznat kao Teja— mogao se sudariti sa Zemljom, pri čemu bi se dio materijala odbio u orbitu i kasnije formirao Mjesec. Ako su cirkoni doista nastali u takvom kontekstu, mogli bi biti prvi materijalni dokazi tog događaja.

Slični nalazi dolaze i iz Jack Hillsa u zapadnoj Australiji, gdje su 2014. godine otkriveni kristali stari 4,39 milijardi godina. Oni potvrđuju da se Zemlja relativno brzo ohladila nakon svog nastanka i postala pogodna za nastanak oceana i, na kraju, života. “Ovakva otkrića pružaju jedinstveni pogled na to kako nastaju nastanjivi planeti,” izjavio je tada geokemičar John Valley sa Sveučilišta Wisconsin-Madison.

Danas Guinnessova knjiga rekorda kao najstariju poznatu stijenu na Zemlji navodi upravo onu iz Nuvvuagittuq pojasa u Kanadi. No najstarija stijena koja je ikada pronađena nije ni s ovog planeta — riječ je o meteoritu Erg Chech 002, pronađenom u Alžiru, starom 4,565 milijardi godina, što znači da je stariji i od same Zemlje. Bez obzira na podrijetlo, najstarije stijene na Zemlji ostaju jedan od rijetkih sačuvanih prozora u ranu povijest našeg planeta. Ako doista sadrže tragove kozmičkog sudara, njihova analiza mogla bi odgovoriti na neka od najvećih pitanja o nastanku Zemlje, Mjeseca i života kakvog poznajemo.