Na Marsu možda već imamo alat koji može otkriti postojeći život, a da toga ni ne znamo. Znanstvenici iz Londona pokazali su da instrument koji rover Curiosity koristi već 13 godina može prepoznati kemijski potpis živih organizama – i to bez potrebe za novim misijama ili skupom opremom.
Kako sam nedavno pisao za tiskano izdanje Večernjeg lista, potraga za životom izvan Zemlje desetljećima privlači pozornost i potiče svemirske agencije i znanstvene institucije da ulažu goleme resurse. Misije poput NASA-inog rovera Curiosity ili budućeg europskog ExoMars Rosalind Franklina namijenjene su upravo istraživanju uvjeta pogodnih za život. No, Solomon Hirsch i njegov mentor profesor Mark Sephton iz Odjela za znanost o Zemlji i inženjerstvo Imperial Collegea otkrili su da je “ključ” već na Marsu.
Riječ je o instrumentu za plinsku kromatografiju-masenu spektrometriju (gas chromatograph–mass spectrometer, GC-MS), koji razdvaja i analizira kemijske spojeve u uzorcima. GC-MS je standardni dio planetarnih misija još od 1970-ih, kada su prve verzije radile na landerima Viking I i II. Hirsch i Sephton pokazali su da taj uređaj može prepoznati specifičnu kemijsku vezu u molekulama staničnih membrana, prisutnu u većini živih i nedavno uginulih organizama. Ta se veza nalazi u tzv. intaktnim polarnim lipidima (IPLs), a na grafu koji instrument generira pojavljuje se kao prepoznatljiv vrh.
Profesor Sephton ističe da svemirske agencije često ni ne znaju da njihovi instrumenti već imaju ovakve mogućnosti. “Razvili smo metodu koja brzo i pouzdano prepoznaje kemijsku vezu koja ukazuje na prisutnost aktivnog života”, kaže on. “Curiosity je nedavno navršio 13 godina rada na Marsu, ali tko kaže da starom roveru ne možeš pokazati nove trikove.”
Izvor fotografije: NASA/JPL-Caltech/ASU.
Od Marsa do ledenih mjeseca
Hirsch ističe da se intaktni polarni lipidi (IPL) u pravilu analiziraju drugim laboratorijskim tehnikama, zbog čega je otkrivanje njihova prepoznatljivog GC-MS signala bilo neočekivano. Budući da te kemijske veze nestaju unutar nekoliko sati nakon smrti organizma, njihova detekcija pouzdano ukazuje na život koji je još uvijek aktivan.
Metoda bi mogla biti dragocjena i na Zemlji. Analiza uzoraka vraćenih s Marsa, koja se procjenjuje na milijune dolara, bila bi znatno učinkovitija kada bi se preliminarno moglo brzo provjeriti postoji li u njima aktivni život. Profesor Sephton vidi potencijalnu primjenu i na drugim tijelima Sunčeva sustava, primjerice na ledenim mjesecima u njegovim vanjskim područjima, gdje bi instrument mogao istraživati gejzire i izljeve vode.
Izravni nalazi živih organizama na površini Marsa malo su vjerojatni zbog iznimno niskih temperatura i visoke razine zračenja. Ipak, buduće misije planiraju bušenje nekoliko metara u dubinu, gdje su uvjeti stabilniji, a mogućnost otkrića znatno veća. “Život pronalazi nevjerojatne načine za preživljavanje u ekstremnim uvjetima”, zaključuje Hirsch.
Ova tehnika mogla bi ubrzati potragu za odgovorom na jedno od ključnih pitanja svemirskih istraživanja, postoji li negdje drugdje život koji je još uvijek aktivan.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
