Kad sljedeći put pogledate prema Mjesecu, imajte na umu: lice koje vidite možda je bilo obavijeno oblacima kloridne pare iz drevnih erupcija, dok je njegova daleka strana ostala netaknuta već četiri milijarde godina.
Nova analiza lunarnog kamenja otkriva tragove tog davnog kemijskog pečata – i napokon objašnjava zašto je jedna strana Mjeseca tamna, a druga blistavo svijetla.
Teorija nastanka Mjeseca polazi od divovskog sudara Zemlje i tijela veličine Marsa. Smatra se da je taj sudar potpuno rastalio oba objekta, stvarajući zajednički omotač vrele, otopljene stijene. Ako je Mjesec nastao iz takvog ujednačenog materijala, očekivalo bi se da će i njegova površina biti ravnomjerno oblikovana. No već i golim okom, osobito kad je Mjesec pun, vidimo nešto sasvim drugo: lice okrenuto prema nama prošarano je tamnim bazaltnim “morima”, dok satelitske snimke skrivene strane otkrivaju svijetle visoravni gotovo lišene vulkanskih tragova.
Kloridni oblak koji je preoblikovao lice Mjeseca
Tim geokemičara sa Sveučilišta Ehime u Japanu i partnera iz Njemačke i Nizozemske u Nature Communications donosi ključni element slagalice: klor. U visokotlačnim pećima simulirali su uvjete lunarne kore i pratili kako se klor raspoređuje između minerala i magme. Kada su rezultate usporedili s uzorcima koje su astronauti donijeli s Apolla, iskočio je iznenađujući obrazac: stijene s vidljive strane pune su klora, a one sa skrovite gotovo ga i nemaju.
Zaključak istraživača: prije otprilike 3,5 milijardi godina, intenzivne vulkanske erupcije na vidljivoj strani Mjeseca ispuštale su velike količine pare bogate metalnim kloridima. Ta je para prožela okolnu koru i promijenila njezin kemijski sastav, stvarajući uvjete za dodatna izlijevanja lave. Rezultat su golema bazaltna prostranstva — takozvana lunarna mora — koja i danas dominiraju licem Mjeseca okrenutim prema Zemlji.
Suprotna hemisfera ostala je pošteđena kloridne magle – i time, pokazuje nova studija, zadržala izvorni kemijski potpis oceana magme iz vremena nastanka Mjeseca. Stijene tzv. Mg-serije, otkrivene u uzorcima s udaljene strane, vuku podrijetlo iz dubljeg plašta i čuvaju tragove najranije lunarne povijesti.
Što nam otkriće donosi danas?
Novo otkriće ne mijenja samo naše razumijevanje Mjeseca, već ima i izravne posljedice za buduća istraživanja. Daleka strana Mjeseca sve više dolazi u fokus svemirskih agencija jer se upravo tamo, u kemijski netaknutim stijenama, možda čuvaju najstariji fosilizirani tragovi nastanka planeta.
Bolje razumijevanje hlapljivih elemenata poput klora pomaže u procjeni potencijalnih resursa, ali i rizika koji bi mogli utjecati na gradnju trajnih baza na površini. Osim toga, lunarna geokemija pruža jedinstveni uvid u razdoblje kada su se Zemlja i Mjesec tek formirali — u procese koji su oblikovali prve atmosfere i oceane Sunčeva sustava.
Kineske misije Chang’e, indijski rover Pragyan i nadolazeći NASA-in program Artemis već imaju jasan cilj: donijeti nove uzorke, osobito iz manje istraženih područja s daleke strane. Svaka nova stijena, svaki sloj koji izbušimo, bliže nas vodi odgovoru na pitanje kako je nastao naš najbliži svemirski susjed — i zašto su mu lica toliko različita.
🔵 Pridružite se razgovoru!
Imate nešto za podijeliti ili raspraviti? Povežite se s nama na Facebooku i pridružite se zajednici znatiželjnih istraživača u našem Telegram kanalu. Za najnovija otkrića i uvide, pratite nas i na Google Vijestima.
