Mogu li oblici života koji neutraliziraju kiselinu stvoriti nastanjive uvjete u Venerinim oblacima?
Život moguć u Venerinim oblacima
Nova studija ide u prilog tezi da je život moguć u Venerinim oblacima. Autori studije, s MIT-a, Sveučilišta Cardiff i Sveučilišta Cambridge, identificirali su kemijski proces koji bi mogao neutralizirati Venerino kiselo okruženje, stvarajući samoodržive, nastanjive džepove u oblacima tog planeta.
Unutar Venerine atmosfere, znanstvenici su već dugo vremena promatrali zbunjujuće anomalije odnosno kemijske tragove koje je teško objasniti. Radi se o malim koncentracijama kisika i nesferičnih čestica za razliku od uobičajenih okruglih kapljica sumporne kiseline. Znanstvenike je najviše zbunjivalo prisutstvo amonijaka, plina koji je otkriven 1970-ih i koji se po svemu sudeći, ne bi trebao proizvoditi bilo kojim poznatim kemijskim procesom na Veneri.
U novoj studiji, istraživači su modelirali skup kemijskih procesa pokazavši da bi amonijak, ako je doista prisutan, pokrenuo kaskadu kemijskih reakcija koje bi neutralizirale kapljice sumporne kiseline i također objasnile većinu anomalija uočenih u Venerinim oblacima. Što se tiče samog izvora amonijaka, autori predlažu da izvor nisu munje ili vulkanske erupcije, već najvjerojatnije neka vrsta bioloških struktura. Kako pišu u svojoj studiji, kemija sugerira da bi “život mogao stvarati svoje okruženje na Veneri”.
Život stvara povoljne uvjete za nastanjivost
“Nijedan život za koji znamo ne bi mogao preživjeti u kapljicama Venere”, kaže koautorica studije Sara Seager, profesorica planetarnih znanosti iz 1941. na MIT-ovom odjelu za Zemljine, atmosferske i planetarne znanosti (EAPS). “Ali poanta je u tome da možda postoji neki život koji mijenja svoje okruženje tako da se u njemu može živjeti.”
“Život na Veneri” bila je popularna fraza prošle godine, kada su znanstvenici, uključujući Seager i njezine koautore, izvijestili o otkrivanju fosfina u oblacima planeta. Na Zemlji je fosfin plin koji se uglavnom proizvodi biološkim interakcijama. Iako fosfin na Veneri ostavlja prostor za mogućnost života, otkriće je bilo naširoko osporavano.
Unatoč tome tema Venere ponovno se aktualizirala te privukla nove istraživače. Paul Rimmer, koautor studije, počeo je češljati podatke s prošlih misija na Veneru. U tim je podacima identificirao anomalije u oblacima koji su desetljećima bili neobjašnjivi. Osim prisutnosti kisika i nesferičnih čestica, anomalije su uključivale neočekivane razine vodene pare i sumporovog dioksida.
Rimmer je kao rješenje anomalije predložio prašinu. Tvrdio je da bi minerali koji su dospjeli s Venerine površine u oblake, mogli stupiti u interakciju sa sumpornom kiselinom te proizvesti jedan dio uočenih anomalija. Kemija je jasna, no fizički zahtjevi nisu zadovoljeni. Radi se o ogromnoj količini prašine koja bi se morala podići kako bi proizvela uočene anomalije.
https://kozmos.hr/esa-ina-letjelica-snimila-nevjerojatne-snimke-venere-tijekom-dvostrukog-preleta/
Amonijak na Veneri
Seager i njezini kolege smatrali su da odgovor leži u amonijaku. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, sonde Venera 8 i Pioneer Venus otkrile su plin u oblacima planeta, no je li to bila prisutnost amonijaka ili NH3, ostalo je neriješena misterija.
“Amonijak ne bi trebao biti na Veneri”, kaže Seager. “Za njega se veže vodik, a ondje je vrlo malo vodika. Svaki plin koji ne pripada kontekstu svog okoliša automatski je sumnjiv i moguće je da ga stvara život.”
Ako bi tim pretpostavio da je život proizvodi amonijak, može li to onda bjasniti ostale anomalije u Venerinim oblacima? Istraživači su modelirali niz kemijskih procesa u potrazi za odgovorom.
Otkrili su da ako život proizvodi amonijak na najučinkovitiji mogući način, povezane kemijske reakcije bi prirodno dale kisik. Jednom prisutan u oblacima, amonijak bi se otopio u kapljicama sumporne kiseline, učinkovito neutralizirajući kiselinu nakon čega bi kapljice postale relativno pogodne za život. Uvođenje amonijaka u kapljice pretvorilo bi njihov prijašnji okrugli, tekući oblik u nesferičnu kašu nalik soli. Nakon što se amonijak otopi u sumpornoj kiselini, reakcija bi također pokrenula otapanje okolnog sumporovog dioksida.
Prisutnost amonijaka bi tada doista mogla objasniti većinu glavnih anomalija viđenih u Venerinim oblacima. Istraživači su također pokazali kako izvori poput munja, vulkanskih erupcija i udar meteorita, ne mogu kemijski proizvesti količinu amonijaka potrebnu za objašnjenje anomalija.
Slični oblici života na Zemlji
Tim je primijetio da na Zemlji postoje oblici života, osobito u našim želucima, koji proizvode amonijak kako bi neutralizirali i učinili prihvatljivim za život, inače vrlo kiselo okruženje.
U narednih nekoliko godina, znanstvenici će dobiti priliku provjeriti prisutnost amonijaka i znakova života pomoću ‘Venus Life Finder Missions’ (Misije za potragu života na Veneri), skupom predloženih privatno financiranih misija, na čelu sa Seagerom. Cilj misija bit će mjerenje amonijaka i drugih znakova života na Veneri.
https://kozmos.hr/neocekivana-znacajka-na-veneri-otkriva-da-pakleni-planet-i-zemlja-imaju-puno-toga-zajednickog/
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram
Izvori:
Ja sam Matija Klarić.
Student sam Ekonomskog fakulteta, a u slobodno se vrijeme bavim volonterstvom te istraživanjem, čitanjem i pisanjem o mojim omiljenim temama; svemiru, astronomiji, astrofizici i tehnologiji.
