Saturn je oduvijek bio dragulj Sunčevog sustava, prepoznatljiv po svojim veličanstvenim prstenovima i Titanu, divovskom mjesecu koji je veći čak i od planeta Merkura. No, podaci prikupljeni tijekom trinaestogodišnje misije Cassini otkrili su “pukotine” u našem razumijevanju ovog plinovitog diva. Otkriće da su prstenovi zapravo vrlo mladi, te da se Titanova orbita mijenja brže nego što smo mislili, otvorilo je niz pitanja na koja astronomi nisu imali odgovor. Sada, nova studija nudi dramatično rješenje: Titan kakvog poznajemo možda je “Frankensteinovo čudovište” nastalo spajanjem dvaju drevnih mjeseca.
Ovu intrigantnu teoriju predvodi dr. Matija Ćuk, znanstvenik s instituta SETI, čiji rad sugerira da su i Saturnovi prstenovi i sam Titan posljedica nasilnih sudara u ne tako davnoj prošlosti.
Mali svjedok velike katastrofe
Ključ za razumijevanje ove kozmičke detektivske priče leži u gravitacijskom ponašanju Saturna. Desetljećima su znanstvenici vjerovali da nagib Saturnove osi rotacije (precesija) odgovara Neptunovom, što bi značilo da su ta dva planeta u nekoj vrsti dugoročne gravitacijske rezonancije. Međutim, Cassinijevi podaci pokazali su da je masa Saturna koncentriranija u središtu nego što se očekivalo, što je poremetilo tu teoriju. Kako bi objasnili ovu anomaliju, istraživači s MIT-a i Berkeley-a ranije su predložili da je Saturn nekoć imao dodatni mjesec koji je izbačen iz sustava.
No, tim Matije Ćuka odlučio je testirati tu ideju pomoću računalnih simulacija i došao do drugačijeg, nasilnijeg zaključka. Umjesto da je taj misteriozni dodatni mjesec jednostavno odlutao u svemir, simulacije pokazuju da se on najvjerojatnije sudario s Titanom.
Dokaz za ovaj scenarij krije se u Hiperionu, malom, nepravilnom mjesecu koji se kaotično prevrće u svojoj orbiti, a koji je gravitacijski “zaključan” s Titanom.
“Hiperion, najmanji među glavnim Saturnovim mjesecima, pružio nam je najvažniji trag o povijesti sustava”, objašnjava Ćuk. “U simulacijama gdje bi dodatni mjesec postao nestabilan, Hyierion bi se često izgubio i preživio bi samo u rijetkim slučajevima. Shvatili smo da je veza između Titana i Hiperiona relativno mlada, stara tek nekoliko stotina milijuna godina. To se poklapa s razdobljem kada je dodatni mjesec nestao.”
Prema ovoj teoriji, Hyierion nije preživio katastrofu, on je njezin rezultat. Ako se taj izgubljeni mjesec spojio s Titanom, krhotine nastale tim sudarom formirale bi se upravo tamo gdje se danas nalazi Hiperion.
Domino efekt uništenja
Novi model sugerira da je današnji Titan nastao spajanjem “proto-Titana” (koji je bio veličine slične današnjem, ali bez atmosfere i pun kratera, nalik Jupiterovoj Kalisti) i manjeg “proto-Hyieriona”. Ovaj nasilni događaj objasnio bi zašto na Titanu danas vidimo malo udarnih kratera, oni su jednostavno izbrisani tijekom stapanja. Također, to bi objasnilo zašto je Titanova orbita izdužena (ekscentrična), a ne savršeno kružna.
No, priča tu ne staje. Ako je Titan nastao sudarom, odakle onda prstenovi?
Ćukov tim već je prije deset godina predložio da su prstenovi ostaci sudara manjih mjeseca bliže Saturnu. Nova studija sada povezuje ta dva događaja. Naime, nakon formiranja novog, masivnijeg Titana, njegova se ekscentrična orbita počela širiti. To je stvorilo gravitacijske poremećaje, poznate kao orbitalne rezonancije, koji su destabilizirali putanje manjih, unutarnjih mjeseca.
Rezultat je bio katastrofalan: manji mjeseci su se izdužili, sudarili jedni s drugima i raspali u milijarde komadića leda i stijena koji danas čine Saturnove prstenove. Iako točan trenutak ovog drugog vala uništenja nije preciziran, on se morao dogoditi nakon formiranja Titana, što se savršeno poklapa s procijenjenom starosti prstenova od oko 100 milijuna godina.
Konačnu potvrdu ove teorije mogli bismo dobiti 2034. godine, kada na Titan stiže NASA-ina misija Dragonfly. Ovaj nuklearni oktokopter analizirat će geologiju i kemiju površine, tražeći dokaze da je ovaj svijet, koji danas smatramo jednim od najzanimljivijih mjesta za traženje života, zapravo rođen u vatri sudara prije pola milijarde godina
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
