Vjerojatno je veličina svemira jednostavno nekoliko puta veća od granica koje ljudska civilizacija može promatrati trenutnim tehnologijama.
Međunarodna skupina znanstvenika koja izravno proučava reliktno zračenje sugerirala je da svemir može postojati u dva oblika, malo poznatim znanosti. Znanstvenici su posebno izjavili da zapravo Svemir možda nije trodimenzionalni ili četverodimenzionalni, već ravan, s određenom debljinom “sloja”. To je ono što objašnjava njegovo stalno širenje.
Druga je mogućnost da bi Svemir gledan sa strane mogao imati oblik goleme trodimenzionalne krafne. U ovom je slučaju sasvim razumno pretpostaviti da se poletjeti s jedne točke Svemira, određenom brzinom i u određenom vrmenu, moguće vratiti u prvobitni položaj.
Zašto bismo trebali uzeti u obzir da bi svemir mogao biti oblikovan poput trodimenzionalne krafne?
Thomas Buchert, koji je na čelu skupine entuzijasta, sa svojim je kolegama proveo čitav niz studija, unutar kojih su znanstvenici pažljivo proučavali sva svojstva svjetlosti koju emitira svemir.
Pokazalo se da su posredni rezultati istraživanja takvi da se prostor u svim dimenzijama može zatvoriti. U ovom slučaju, veličina svemira nužno mora imati neka ograničenja. Znanstvenici su sugerirali da, vrlo vjerojatno, zapravo, Kozmos nije tako bezgraničan kao što istraživači govore već dugi niz godina.
https://kozmos.hr/promatranja-dubokog-svemira-otkrivaju-galakticki-vatromet/
Vjerojatno je njegova veličina jednostavno nekoliko puta veća od granica koje ljudska civilizacija može promatrati svojom trenutno razvijenom tehnologijom.
Na primjer, granica Svemira može se nalaziti na udaljenosti od 45 milijardi svjetlosnih godina – udaljenosti izvan dosega skeniranja pomoću tehničkih sredstava suvremenog čovječanstva. Ali naravno, to bi se uskoro moglo promijeniti, te za desetljeće (na primjer) možda čak vidimo i granicu Svemira pomoću naprednijih instrumenata.
Thomas Buchert primijetio je da ako je svemir ravan, njegovom širenju nikad neće biti kraja. Međutim, ako je još uvijek zatvoren u svojoj strukturi, kao trodimenzionalna krafna, tada će se na kraju, prije ili kasnije, svemir samouništiti.
Mnogo je čimbenika koji daju vjerodostojnost svemiru u obliku trodimenzionalne krafne do te mjere da je to iznenađujuće. Na primjer, astrofizičari su se usredotočili na poremećaje u CMB-u (Kozmička mikrovalna pozadina), što je ostatak pozadinske buke Velikog praska. Usredotočili su se na perturbacije, a to su promjene temperature u CMB-u.
Otkrili su da veličina poremećaja ima gornju granicu.
U beskonačnom svemiru poremećaji bi bili praktički bilo koje veličine, ali budući da nisu, ovo upućuje na verziju konačnog svemira koji se zatvara u sebe.
Simulacije podrazumijevaju svemir u obliku trodimenzionalne krafne i prema Buchertu, ovaj konačni svemir bolje odgovara neobjašnjivim misterijama svemira od beskonačnog modela.
Problem je u tome što se ovo omatanje / zatvaranje svemira događa izvan naših vidljivih granica (za sada). Budući da ovu hipotezu ne možemo potvrditi opažanjima, astrofizičari će morati nastaviti analizirati pozadinu kozmičke mikrovalne pećnice.
Ali čak i uz najnevjerojatnije dokaze iz CMB-a i činjenicu da se novi trodimenzionalni model krafne čini točnijim, ne mogu zamisliti kako će ga tradicionalisti u fizici prihvatiti.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram-t.me/kozmoshr
Izvori:
• Bergan, B. (2021, July 21). Astrophysicists Say Our Universe Might Actually Be Finite. Interesting Engineering.
• Robitzski, D. (2021, July 20). Physicists Say the Universe Wraps Around Itself Like a Giant Donut. Futurism.
• Sutter, P. (2021, July 19). Our universe might be a giant three-dimensional donut, really. LiveScience.
